Piroplazmoza

Piroplazmoza (Babezioza)

UVOD
Piroplazmoza ili babezioza je bolest izazvana krvnim parazitom Babesia spp. U nas se kao najčešći uzročnik bolesti u pasa javlja Babesia canis. Od babezioze obolijevaju i druge životinje, na primjer konj, govedo ...

Uzročnika prenose krpelji, uglavnom oni iz roda Ixodes, iako neka istraživanja potvrđuju da se bolest može prenijeti i direktno ugrizom.

Uzročnik Babesia canis parazitira u eritrocitima, crvenim krvnim tjelešcima, gdje ujedno prolazi i jednu od faza razvoja, binarnu diobu. Nezaraženi krpelji tada se mogu zaraziti kada uzmu obrok krvi sa zaraženim eritrocitima.

KLINIČKI ZNAKOVI
Znakovi bolesti jako variraju. Bolest može teći od hiperakutne hemolitičke krize povezane sa šokom, do inaparentne subkliničke infekcije. Najčešći oblik je onaj akutni sa povišenom temperaturom, slabošću, bljedilom vidljivih sluznica, depresijom, limfadenopatijom (povećani limfni čvorovi), spenomegalijom (povećana slezena) i općom slabošću.

Laboratorijski testovi pokazuju anemiju, trombocitopeniju (smanjeni broj trombocita), hipoalbuminemiju (smanjena količina serumskih bjelančevina) i bilirubinemiju (povećana količina bilirubina u krvi).

DIJAGNOZA
Babezioza se klasično dijagnosticira sa dokazom trofozoita (jedan od razvojnih stadija) unutar eritrocita u krvnom razmazu. Krv za razmaz možemo uzeti iz periferne cirkulacije (iz uške, na primjer) ili iz veće vene, no krv uzeta sa periferije zahtjeva veći broj krvnih razmaza za dijagnostiku jer je parazitemija (broj zahvaćenih eritrocita sa parazitom) sa Babesiom canis vrlo niska. Postoje i druge metode dijagnostike za dokaz Babesie spp., kao što su FA (fluorescentna antitijela) ili komercijalni ELISA testovi, no za ovaj način dokazivanja (dokazujemo antitijela u krvi psa) treba uzeti u obzir da je potrebno oko desetak dana da bi se stvorila antitijela.

PATOFIZIOLOGIJA
Glavni mehanizam tkivnog oštećenja Babesiom spp. je ishemija (nedostatak kisika u tkivu). Eritrociti se zadržavaju i razaraju u velikim količinama u slezeni. U toku bolesti mogu se javiti ozbiljna oštećenja jetre, bubrega, pluća, srca, slezene i mozga.

LIJEČENJE I PREVENCIJA
Kemoterapeutici kojima se danas služimo u liječenju pseće babezioze ne mogu u potpunosti eliminirati uzročnika, već djeluju protiv topivih plazminih antigena. Oni smanjuju mortalitet (smrtnost) i jačinu kliničkih simptoma. Kod nas je najčešće; u upotrebi Imidocarb diproprionat , "Imizol", koji se primjenjuje subcutano (potkožno) ili intramuscularno (u mišić) dva puta u razmaku od 2-3 tjedna, u količini od 5.0 - 6.6 mg/kg. Osim "Imizola" u upotrebi je i Dimenazene aceturate, "Berenil", koji se aplicira jednokratno subcutano u količini 2.5-5 mg/kg. Potonji se mora koristiti sa velikom dozom opreza u pasa, jer prelazi hematoencefalnu barijeru. Kao potpornu terapiju koristimo infuzije i transfuzije, ako je potrebno. Efektivna komercijalna vakcina danas još nije dostupna.

Vlasnici pasa moraju biti svjesni da životinje koje su preživjele babeziozu ostaju subklinički inficirane. Takvi psi mogu doživjeti relaps bolesti u bilo koje vrijeme, a postaju i rezervoar Babesia spp. i karika u lancu prijenosa bolesti. Iz istih razloga, psi koji su se oporavili od babezioze, ne bi smjeli biti davatelji krvi, jer primatelji mogu razviti bolest.

Larissa Steinberger dr.vet.med.