Nasi Psi forum

o psima
 
Početna stranicaPočetna stranica  FAQFAQ  RegistracijaRegistracija  PretraľnikPretraľnik  ČlanstvoČlanstvo  Korisničke grupeKorisničke grupe  Login  

Share | 
 

 Standardi tornjaka s komentarima

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Autor/icaPoruka
Purger
Član
Član


Broj postova : 66
Registration date : 06.10.2007

PostajNaslov: Standardi tornjaka s komentarima   čet lis 11, 2007 4:59 pm

PASMINSKI STANDARDI TORNJAKA:

1. Prijedlog standarda koji su kinološki savezi RH i BiH podnijeli FCI-u
2. Standard usvojen od FCI-a (na engleskom jeziku)
2.1. Komentar uz odluku FCI-a da tornjaka uvrsti u II pasminsku skupinu
3. Nekadašnji hrvatski standard
4. Nekadašnji bosansko-hercegovački standard

_________________________________________________


1. PRIJEDLOG STANDARDA KOJI SU KINOLOŠKI SAVEZI RH I BiH
PODNIJELI FCI-u


Prijedlog standarda koji su kinološki savezi Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine podnijeli FCI-u i koji još treba proći reviziju u samom FCI-u.
Standard je objavljen 10.2.2006.godine.

STANDARD
TORNJAK
Bosansko-hercegovački – Hrvatski pastirski pas


Zemlja porijekla: Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska
Datum objave važećeg standarda: 10.2.2006.
Namjena: Pas za čuvanje stoke i dvorišta.

FCI klasifikacija:
Grupa 1 Ovčarski i govedarski psi (bez švicarskih govedarskih pasa)
Sekcija 1. Ovčarski psi
Bez radnog ispita.

Kratak povijesni osvrt:
Genetski relativno ujednačeni i stabilni autohtoni arhaični oblici pastirskih pasa čiji
su izumirući tragovi poslužili kao temelj za stvaranje pasmine «tornjak» još su prije
nekoliko desetljeća bili rasprostranjeni po planinskim predjelima Bosne i
Hercegovine i Hrvatske i u njihovom nizinskom okruženju. Smatramo da
zajedničko podrijetlo tih skupina dolazi od zakarpatske grane tibetanskih doga.
Ključne godine te povijesti su 1067. i 1374. U njima nastaju dokumenti u kojima
se prvi puta spominju psi od kojih potječe današnja bosanskohercegovačka -
hrvatska pasmina.
Istraživanje njihove recentne i povijesne prisutnosti, a zatim sustavno spašavanje
autohtonog oblika od izumiranja, počelo je istovremeno u Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini 1972. godine, a kontinuirani čistokrvni selektivni uzgoj datira od
1978. godine.
Danas pasmina ima brojnu, izgrađenu, čistokrvnu, kroz seriju generacija
selekcioniranu živu populaciju, rasprostranjenu diljem Bosne i Hercegovine i
Hrvatske.

OSNOVNI UTISAK:
Tornjak je snažan, velik, dobro povezan i gibak stočarski pas, gotovo kvadratičnog
okvira, ne laganih, ali nipošto grubih i teških kostiju.
Ostavlja dojam životinje čvrste, vrlo stabilne i uravnotežene u bilo kojem
prirodnom pokretu. Tornjak je pas duge, čvrste dlake.

MJERE:
Poželjna visina mužjaka između 65 i 70 cm, za ženke između 60 i 65 cm.
Kvadratičnog formata.
Tornjakova dužina ne smije prelaziti visinu za više od 8%.

PONAŠANJE/TEMPERAMENT:
Staložen, dobroćudan, hrabar, poslušan, inteligentan i dostojanstven. Izraženog
samopouzdanja, oštar kada čuva povjerenu mu imovinu, nepodmitljiv i
nepovjerljiv prema strancima. Odan gospodaru i u njegovom prisustvu miran. S
bliskim osobama zna biti vrlo emocionalan. Brzo uči, dugo pamti i rado izvršava
povjerene zadatke. Lako prihvaća obuku.

GLAVA:
Glava je klinasto izdužena – lupoidna. Odnos između lubanjskog i ličnog dijela
glave je 1:1.
Lubanjski dio:
Lubanja je divergentnih linija. Nadočni lukovi su lagano zamjetljivi. Stražnji dio
lubanje je izdužen, ali ne i uzak. Iza čeonog luka do zatiljka je ravan. Zatiljna kost
je blago izražena.
Predio lica:
Nos: je velik, sa dovoljno velikim nozdrvama. Mora biti tamno pigmentiran.
Pigmentacija može biti u skladu s bojom oznaka. Ne dozvoljava se depigmentacija.
Njuška: pravokutna. Nosni hrbat je potpuno ravan. Usne dobro priliježu
čeljustima. Vidljive sluznice su tamno pigmentirane.
Stop: blago izražen.
Vilice/zubi: Čeljusti su jake i duge, zubalo potpuno i škarasto.
Oči: su bademastog oblika i čvrsto priljubljenih kapaka. Boja očiju je tamna.
Uši: su srednje velike, trokutaste, preklopljene i nešto više usađene. Nošene su uz
glavu, priljubljene uz obraze. Odlakane su kraćom dlakom.

VRAT:
Vrat je srednje dug i snažan, nešto niže nošen. Koža dobro priliježe uz vrat.
Odlakan je vrlo bujnom, dugom dlakom (grivom).

TIJELO:
Greben: Greben je srednje izražen.
Leđa: Leđa tornjaka su kratka, čvrsta, umjereno široka i ravna.
Slabine: Veza između grudnog koša i sapi je kratka i umjereno široka, kod ženki
nešto duža.
Sapi: Sapi su srednje dužine, široke i razvijene.
Grudni koš: Grudni koš je vrlo prostran, dubok, širok i zaobljen.
Grudni koš svojom najnižom točkom dosiže najmanje do laktova. Nikad nije
bačvast. Prsa su snažna, mišićava sa srednje izraženim predprsjem.
Trbuh: Mišićje trbuha je čvrsto, a njegova se donja linija nastavlja neusukana,
koso od završetka grudne kosti do unutrašnjosti prepona.
Rep je dug. Srednje je visoko usađen i vrlo je pokretljiv. U mirovanju je viseće
nošen, a u kretanju je uvijek podignut iznad razine leđa, što je pasminska osobina.
Bogato je odlakan s izraženom perjanicom.

UDOVI:
Noge su snažne i pravilnih kutova.
Prednji udovi:
Prednje noge: Kosti su snažne, mišići su izraženi i čvrsti, međusobno paralelne,
stavovi pravilni.
Plećka je srednje duga dobro na nazad postavljena. Rameni kut nešto otvoreniji.
Nadlaktica je mišićava i snažna. Gotovo jednake dužine s plećkom.
Laktovi umjereno priljubljeni uz tijelo.
Podlaktica je snažnih kostiju, razvijenih mišića. Okomita u odnosu na horizontalu.
Prednja došaplja lagano odstupaju od okomice.
Prednje šape: Prsti su zaobljeni i međusobno prikupljeni. Nokti pigmentirani,
poželjno što tamnije. Jastučići su elastični, čvrsti, tvrdi, a poželjno je da su tamno
pigmentirani. Prednje šape su snažnije od stražnjih.
Stražnji udovi:
Stražnje noge su međusobno paralelne, snažne. Stavovi su pravilni s
odgovarajućim kutovima. Koljeni kut je dobro povijen.
Butina je široka, snažna, mišićava.
Potkoljenica je mišićava, snažna, široka, dužine gotovo jednake kao butina.
Skočni zglob je čvrst, nešto više postavljen.
Stražnje došaplje je snažno.
Moguća je pojava čaporaka.
Stražnje šape: Prsti su zaobljeni i međusobno prikupljeni. Nokti pigmentirani,
poželjno što tamniji. Jastučići su elastični, čvrsti, tvrdi, a poželjno je da su tamno
pigmentirani.

KRETANJE:
Tornjak je kasač. Kreće se skladno, izdašno, gipko, harmonično, s dobrim
potiskom stražnjih nogu, tokom kretanja leđna linija je mirna.

KOŽA:
Koža je debela, dobro priliježe po tijelu.

DLAKA:
Tornjaci su u pravilu dugodlaki s kratkom dlakom na licu i nogama. Pokrovna je
dlaka duga, čvrsta, tvrda (kostretasta) i ravna. Posebno je duga na gornjem dijelu
sapi. Na prednjem dijelu leđa na plećkama i leđnom dijelu može biti i blago
valovita. Na prednjem dijelu glave do zamišljene linije koja spaja stražnji dio
korijena ušiju, na ušnim školjkama i s prednje strane nogu i šapama dlaka je
kratka. Osobito je izrazito razvijena na vratu («griva»), bogata i duga na
podrepnom dijelu butina («gaće»). Na podlakticama tvori duge zastavice, a
posebno je bogata i duga na repu. Zimska poddlaka je duga, vrlo gusta i fino
vunasta. Kod osobito dobro odlakanih primjeraka naglašena je i na stražnjoj strani
stražnjih došaplja. Dlaka tornjaka je čvrsto zatvorena i ne smije se razdvajati u
razdjeljak.

BOJE:
Tornjaci su u pravilu višebojni, pločasto šareni psi, najčešće bijele osnovne boje.
Mogući su i tamni primjerci (plaštasti, lasasti), s bjelinama najčešće oko vrata, na
glavi i nogama, kao i gotovo posve bijele životinje, s malim pločastim mrljama.

VELIČINA:
VISINA U GREBENU
Mužjaci: 65-70 cm
Ženke: 60-65 cm


GREŠKE:
Svako drugo odstupanje od standarda se kažnjava u zavisnosti od stupnja
izraženosti odstupanja, a posebno:
- prelagane ili preteške kosti,
- prelagana ili preteška glava,
- greške na ušima (usađenost, dužina ili odlakanost),
- klještasto zubalo,
- nedostatak do dva P1, P2, P3 ali ne na istoj strani
- preduga leđa,
- šaranasta, sedlasta leđa,
- izražena nadgrađenost,
- loši kutovi,
- slaba povezanost laktova,
- kukasto povijen rep,
- loše odlakan rep,
- nedovoljno duga dlaka,
- tamna maska,
- mekane šape,
- odstupanje od visine i proporcije dužine u skladu s tolerancijom +/- 2 cm,

DISKVALIFICIRAJUĆE GREŠKE:
- nedovoljno pasminskih osobina (atipičnost),
- odstupanje od spolnih karakteristika,
- agresivni ili plašljivi psi,
- monorhid, kriptorhid, anorhid,
- anomalije u boji i obliku očiju (riblje oko, zloćudan pogled, nejednaka boja
očiju, sljepilo),
- entropij, ektropij,
- predgriz, podgriz,
- nedostatak bilo kojeg zuba osim onih gore navedenih kao greške,
- prekratka dlaka,
- nedostatak poddlake,
- rep nošen na leđima,
- bezrepost,
- jednobojnost,
- albinizam,
- atipični načini obojenosti,
- odstupanje u visini veće od dozvoljene tolerancije,
- kozmetička dotjerivanja i primijećeni estetski i kirurški zahvati.

Napomena: Mužjaci moraju imati dva normalno razvijena testisa spuštena u
mošnje.
.


Zadnja promjena: ; čet lis 11, 2007 5:19 pm; ukupno mijenjano 2 put/a.
[Vrh] Go down
Korisnički profil
Purger
Član
Član


Broj postova : 66
Registration date : 06.10.2007

PostajNaslov: Re: Standardi tornjaka s komentarima   čet lis 11, 2007 5:00 pm

2. STANDARD USVOJEN OD FCI-a (na engleskom jeziku)

(U vrijeme pisanja ovog topica još nije postojao službeni prijevod standarda na hrvatski jezik.)

TORNJAK 16/05/2007
Group 2
Section 2.2 : Mountain type

Bosnia-Herzegovina - Croatia
Tornjak (355) (Bosnian -Herzegovinian -Croatian Shepherd Dog)
FR/EN/DE/SP

FCI-Standard N° 355/16. 05. 2007/ GB

BOSNIAN AND HERZEGOVINIAN – CROATIAN SHEPHERD DOG
(Tornjak)


TRANSLATION : Dubravka Reicher, prof. Revised by Jennifer Mulholland and Raymond Triquet.

ORIGIN : Bosnia and Herzegovina and Croatia.

DATE OF PUBLICATION OF ORIGINAL VALID STANDARD : 16.05.2007.

UTILIZATION: Herding and protection of livestock; farmyard guard dog.

CLASSIFICATION F.C.I.: Group 2 Pinschers and Schnauzers –
Molossoid breeds – Swiss
Mountain and Cattle Dogs.
Section 2.2 Mountain type.
Without working trial.

BRIEF HISTORICAL SUMMARY: The almost extinct descendants of genetically homogeneous, native archaic types of shepherd dogs have been the foundation stock for the re-creation of the breed “Tornjak”. The dogs belonging to the original stock had been dispersed in mountain areas of Bosnia and Herzegovina and Croatia and their surrounding valleys.
The major historical dates are the years 1067 and 1374. Written documents from these periods mention the Bosnianherzegovinian-Croatian breed for the first time.
The research about their historical and more recent existence and then a systematic salvation from extinction started simultaneously in Croatia and Bosnia and Herzegovina around 1972 and continuous pure blood breeding began in 1978. Nowadays, the breed population consists of numerous, purebred dogs selected during a series of generations dispersed throughout Bosnia and Herzegovina and Croatia.

GENERAL APPEARANCE: The Tornjak is a large and powerful dog, well proportioned and agile. The shape of the body is almost square. The bone is not light, but nevertheless not heavy nor coarse. He is strong, harmonious and well balanced when standing and moving. His coat is long and thick.

IMPORTANT PROPORTIONS:
The body is almost square. The length of the body should not exceed its height by more than 8%.
The ratio between the length of the skull and the muzzle is 1:1.

BEHAVIOUR/TEMPERAMENT: Of steady disposition, friendly, courageous, obedient, intelligent, full of dignity and self confidence. Fierce in guarding property entrusted to him, cannot be bribed and is suspicious of strangers. Devoted to his master and very calm in his presence. Very affectionate towards persons living in his immediate vicinity. Learns quickly and keeps this in his memory for a long time, gladly performs tasks assigned to him. He is easy to train.

HEAD:
Elongated. The ratio between the skull and the muzzle is 1:1.

CRANIAL REGION:
The upper lines of the skull and muzzle are divergent. Supra-orbital arches are slightly visible. The hind part of the skull is elongated but moderately wide. The area from supra-orbital arches to the occiput is flat. The occipital protuberance is very slight.
Stop: Slightly pronounced.
FACIAL REGION:
Nose: Large with sufficiently wide nostrils. Should have dark pigmentation. Pigmentation in harmony with the colour of the coat. Depigmentation is not allowed.
Muzzle: Rectangular. The bridge of the nose is perfectly straight.
Lips: Tight fitting with dark pigmentation.
Jaws/teeth: Jaws are very long and strong. Perfect scissor bite with full dentition.
Eyes: Almond shaped, close fitting lids, dark colour. Dark pigmentation on edges of eyelids.
Ears: Of medium size, triangular, folded and pendant, set rather high. Carried close to the cheeks. With shorter hair.

NECK:
Of medium length, powerful, carried slightly low. Skin tight fitting. Long, abundant coat forming a mane.

BODY:
Withers: Moderately developed.
Back: Short, taut, moderately broad and straight..
Loin: Connection between chest and croup is short and moderately broad; in females it is a bit longer.
Croup: Of medium length, broad and slightly sloping.
Chest: Very spacious, deep, broad and oval shaped. The lowest point of brisket reaches at least to the elbows. Never barrel shaped. Chest is strong, with moderately pronounced point of sternum.
Underline: Belly well muscled. The underline is not tucked up but gradually slopes up from the end of the sternum to the rear.

TAIL: Long, set at medium height, very mobile. When relaxed it is hanging and in movement it is always raised over the level of the back, which is characteristic of the breed. Abundantly coated with distinct plume.

LIMBS:
Strong and well angulated.

FOREQUARTERS:
Well developed, strong bones, tight muscles. Parallel and upright when standing.
Shoulders: Of medium length, well laid back. The scapular- humerus angle is about 120°.
Upper arms: Muscular and strong. Almost the same length as shoulders.
Elbows: Moderately close to the body.
Forearms: Strong bones, developed muscles, upright.
Metacarpus (pastern): Slightly sloping.
Front feet: Toes arched and tightly knit. Nails pigmented, dark pigmentation desirable. Resilient pads, hard and tight, dark pigmentation desirable. Front feet more developed than hind feet.

HINDQUARTERS:
Strong and parallel. Upright when standing with adequate angulation. Knee well bent.
Upper thighs: Broad, strong, well muscled.
Lower thighs: Well muscled, strong, broad, of the same length as the upper thigh.
Hocks: Firm, set a bit high.
Metatarsus (Rear pastern): Strong.
Possible existence of dewclaws.
Hind feet: Toes arched and tightly knit. Nails pigmented, dark pigmentation desirable. Resilient pads, hard and tight, dark pigmentation desirable.

GAIT/MOVEMENT :
The Tornjak is a trotter. Movement is well balanced, supple, long reaching, harmonious, with strong drive from hindquarters. In movement the backline is firm.

SKIN:
The skin is thick, well fitting all over the body.

COAT:

HAIR: In general, the Tornjak is a long coated dog with short hair over the face and legs. The topcoat is long, thick, coarse and straight. It is specially long on the upper part of the croup; over the shoulders and the back it can also be slightly wavy. On the muzzle and the forehead, up to the imaginary line connecting the ears, over the ears and on the front parts of legs and feet it is short. It is especially abundant around the neck (mane), dense and long over the upper thighs (breeches). It forms feathers along the forearms. With well coated dogs it is also especially abundant on the rear of hind pasterns. The tail is richly coated with very long hair. Winter undercoat is long, very thick and of nice woolly texture. Hair is thick and dense and should not part along the back.

COLOUR: As a rule the Tornjak is parti-coloured with distinct markings of various solid colours.
Usually the dominant ground colour is white. There may be dogs with a black mantle and with white markings most often found around the neck, over the head and along the legs. There may also be almost white dogs with only small markings.


SIZE:
Height at withers: Dogs: 65 - 70 cm
Bitches: 60 – 65 cm
With a tolerance of +/- 2cm

FAULTS:
Any departure from the foregoing points should be considered a fault and the seriousness with which the fault should be regarded should be in exact proportion to its degree.

- Bones too fine or too heavy.
- Head too fine or too coarse.
- Faults with ears (set on, length, coating).
- Pincer bite.
- Absence of 2 p2, 2 p3. Absence of more than 2 p1.
- Back too long.
- Roached or saddle back.
- Distinctly overbuilt dog.
- Faulty angulation.
- Elbows turned in or out.
- Tail laid on the back.
- Poorly coated tail.
- Hair of insufficient length.
- Dark mask.
- Weak feet.

ELIMINATING FAULTS:
- Aggressive or overly shy dogs.
- Lack of type (untypical dogs).
- Deviation of sexual type.
- Anomalies in colour and shape of eyes (wall eyes, vicious expression, different colour of eyes).
- Entropion, ectropion.
- Overshot or undershot mouth.
- Absence of any other teeth than those mentioned above as faults.
- Hair too short.
- Lack of undercoat.
- Kinked tail.
- Absence of tail.
- Solid coloured dogs.
- Albinism.
- Untypical distribution of colours over the body.
- Diversion from allowed height limits (tolerance included).
- Cosmetic treatment of dog or evidence of cosmetic or surgical treatments.

Any dog clearly showing physical or behavioural abnormalities shall be disqualified.

N.B.: Male animals should have two apparently normal testicles fully descended into the scrotum.
.


Zadnja promjena: ; čet lis 11, 2007 5:22 pm; ukupno mijenjano 1 put.
[Vrh] Go down
Korisnički profil
Purger
Član
Član


Broj postova : 66
Registration date : 06.10.2007

PostajNaslov: Re: Standardi tornjaka s komentarima   čet lis 11, 2007 5:03 pm

2.1. NAPOMENE UZ ODLUKU FCI-a DA TORNJAKA UVRSTI U II FCI
SKUPINU


U standardu predloženom FCI-u tornjak je svrstan u I FCI skupinu, sekcija 1.
Usprkos tome, FCI je odlučio tu pasminu svrstati u II skupinu, sekcija 2.2, što bi nekim kvazikinolozima moglo poslužiti kao argument za usmjeravanje uzgoja tornjaka prema «molosoidnom» tipu, ili barem toleriranje pojave takvih pasa u pasmini.
Mnoge pastirske pasmina usmjeravanjem uzgoja prema «molosoidnom» tipu gotovo su upropaštene. Dovoljno je pogledati kako izgleda dio srednjoazijskih ovčara, kavkaskih ovčara, pirinejskih planinskih pasa i šarplaninaca.
Pretvoreni su u velike, preteške i slabo pokretne životinje, ogromnih glava, u velikoj mjeri nesposobne za obavljanje zadaće pastirskih pasa.
Zastrašujući primjer su i bernardinci koji su od planinskih pasa spasilaca sposobnih za duge ophodnje po najtežim terenima pretvoreni u ogromne i trome pse nesposobne za bilo kakav rad.

Pogledajmo koje su općenito tjelesne značajke «molosa»:
- velike i teške glave i u svezi s time i kraći vratovi
- skraćena, vrlo široka i duboka njuška
- predgriz i razne mane zubala vezane uz tako skraćenu njušku
- debele i teške kosti
- izrazito dubok i širok grudni koš
- smanjena okretnost i sposobnost dugotrajnog pješačenja
- smanjena sposobnost za kretanje po brdovitom i općenito po neravnom, posebno kamenitom terenu

Mislim da bi se takav razvoj situacije mogao djelotvorno spriječiti nadopunom standarda nekim konkretno i precizno propisanim tjelesnim mjerama.

Neke od njih mogle bi biti ove:

- opseg lubanjskog dijela glave
- duljina lubanjskog dijela glave
- širina lubanjsko dijela glave

- opseg njuške
- duljina njuške
- širina njuške

- duljina vrata

- opseg prsa
- širina prsa
- dubina prsa

- opseg podlaktice (radius i ulna)
- opseg stražnjeg došaplja (metatarsus)

Sve ove vrijednosti trebalo bi izraziti u postotku visine grebena kako bi se dobila proporcionalnost.

Trebalo bi ostaviti dovoljno široku varijabilnost (pasmina nije i ne smije biti nešto poput klona – čega izgleda neki nisu svjesni), ali oštro penalizirati svako prekoračenje zadanih granica.

*
Kad je riječ o veličini neke pastirske pasmine, nikako ne bi trebalo važiti «što veće - to bolje».
Mislim da bi veličina pastirske pasmine možda mogla ovisiti i o veličini vukova koji žive na području na kome obitava ta pasmina.
U tom smislu mogao bi biti indikativan slučaj pastirskih pasa iz Radžastana u Indiji, oni naime, nimalo ne odgovaraju našoj predodžbi o pastirskim psima. Nalik su na dinge i teški otprilike 20-25 kilograma. No, i indijski vukovi spadaju u najmanje podvrste vukova i teški su 15-20 kilograma.
U Hrvatskoj je prosječna težina vukova nešto iznad 30 kg i po tome spadaju u srednje velike vukove. Za obranu stada od takvih vukova nisu potrebni neki ogromni pastirski psi; okretnost, brzina i sposobnost zajedničkog usklađenog djelovanja sigurno su važnije osobine.

Bilo bi zanimljivo egzaktno usporediti veličinu pojedinih pasmina pastirskih pasa (izvornih oblika) s veličinom vukova na njihovom području.
.


Zadnja promjena: ; čet lis 11, 2007 5:23 pm; ukupno mijenjano 1 put.
[Vrh] Go down
Korisnički profil
Purger
Član
Član


Broj postova : 66
Registration date : 06.10.2007

PostajNaslov: Re: Standardi tornjaka s komentarima   čet lis 11, 2007 5:05 pm

3. NEKADAŠNJI HRVATSKI STANDARD

Ovaj standard sačinio je Šandor Horvath, a usvojila ga je komisija sastavljena od tajnika HKS-a Igora Selimovića i Stručne komisije za sportske pse, u sastavu: Vibor Ježek, Zdravko Kliček, Zlatko Kraljić, Radovan Korica i Nikša Lemo.
Standard je proglašen važećim 29.10.1996. godine u Zagrebu.

(Komentari standarda pisani su kurzivom.)

STANDARD: HRVATSKI PLANINSKI PAS – TORNJAK

UVOD

Tornjaci su jedna od pedesetak postojećih, po obliku međusobno jasno odvojenih pasmina pastirskih pasa. Izvorno su psi te skupine bili rasprostranjeni po cijelome planinskom području euroazijskog kopna, ali i u onim nizinskim predjelima u kojima je postojalo jako nomadsko stočarenje.

Prva funkcija svih tih pasa jest čuvanje stada, najčešće ovaca, no njihova se namjena vremenom širi sve do današnje, gotovo u pravilu jedino lukrativne funkcije.

Prema važećim načelima klasifikacije u FCI-u tornjaci su tipični predstavnici prve grupe pasmina.

Nekadašnja populacija tornjaka bila je klasičan primjer autohtone pasmine, zastupljene serijama lokalnih tipova na širokom području.

Ta je populacija ponikla spontano iz genetske osnove prispjele u Dinaride seobama, ratovima i trgovačkim putovima, te iz osnova koje su se već ranije ovdje nalazile. Taj se spoj vjekovima prilagođavao prirodnoj okolini, svojoj funkciji, vjerovanjima, običajima i estetskim kriterijima pučanstva.

Ukoliko je vjerovati izvorima koji se među kinolozima često spominju, slični psi postoje u Dinaridima i jugoistočnije već u vrijeme staroga Rima. Kasnije prispjeli narodi, prihvaćaju ih zajedno sa stadima stoke, ili kao Rimljani koriste za stražarenje, borbu i ratovanje.

Za prilike u naše vrijeme nisu presudna tako daleka razdoblja. Kasnije su povijesne promjene bile osobito burne i pune utjecaja.

Za suvremeni uzgoj osobito je značajno da je do početka dvadesetih godina dvadesetoga stoljeća spontano ponikla – autohtona populacija – gotovo posve zamrla. Nastojanja da se spasi i pretvori u suvremeno uzgajanu pasminu dala su sasvim konkretne rezultate pa ciljano i nadzirano odgajana populacija postaje sve brojnija, uravnoteženija i konsolidiranija.

Proces zamiranja autohtonih oblika tornjaka išao je postupno. Pratio je zamiranje ekstenzivnog ovčarenja. Započeo je u zapadnijim hrvatskim kopnenim krajevima i odmicao od sjeverozapada prema jugoistoku, sve do posljednjih pribježišta na visokoplaninskim visoravnima središnjeg prostora Dinarida. Tornjaci su se gasili kao i ekstenzivno stočarenje- od predjela izloženijih vanjskim kulturnim i gospodarskim utjecajima prema zabitijim krajevima.
Taj je, nekada široko poznat oblik pasa do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća opstao samo u posljednjim pribježištima: u onim bosansko-hercegovačkim, i tek tu i tamo u hrvatskim planinama u kojima se ovčarenje sve do tada održalo u tradicijskom obliku.

Kako se radi o pasmini vrlo dobrih radnih i privlačnih estetskih svojstava, tornjaci su još početkom sedamdesetih godina probudili toliki interes nekih ljubitelja pasa da poneki, tada mlađi, počinju sustavno obilaziti posljednja pribježišta autohtonog oblika tornjaka, tragati po literaturi te prikupljati podatke. Početkom osamdesetih ti isti pribavljaju i prve pse od kojih je započeta sustavna suvremena gojidba.

Ostvarivanje zamisli u Hrvatskoj formalno je započelo u ljetu 1982., u Zagrebu, osnivanjem Komisije za uzgoj tornjaka tadašnjeg KSH.

Kasnija zbivanja unutar JKS-a, pa ni tadašnjeg KSH-a, nisu pogodovala napretku. Unatoč tome rad na uspostavi kontrolirane, suvremene gojidbe i valjano strukturirane početne čistokrvne populacije polako ali trajno napreduje. Pasmina je do kraja devedesetih među ljubiteljima pasa u Hrvatskoj stekla punu afirmaciju.

OPIS

OSNOVNI UTISAK
Snažan, velik, šaren, dobro povezan i gibak stočarski pas, kvadratnog okvira (može biti 5% duži od visine), ne laganih, ali nipošto grubih i teških kostiju.
Dobar tornjak ostavlja dojam životinje čvrsto srasle s tlom, vrlo stabilne i uravnotežene u bilo kojem prirodnom pokretu. Limfatične, teško pokretljive, glomazne i trome životinje, neproporcionalno građene i loše povezane primjerke, astenične pse i sve ostale koji po tipu i građi značajno odstupaju od ovdje opisane treba smatrati pasminski nepoželjnima.

Izrazito duge, guste i čvrste, pločastošarene dlake.
Postoje i tamnoplaštasti primjerci, u kojih se bjelina pojavljuje samo na glavi, oko vrata i na nogama. Takvu obojenost smatramo jednako valjanom kao i onu pločasto šarenu, no to se svojstvo dominantno nasljeđuje, pa takve primjerke treba sparivati samo s pločasto šarenima. Inače bi nastajali dominantni homozigoti pa bi vremenom ta boja u pasmini potpuno prevladala.

Prije povučen nego nervozan, prije ravnodušan negoli agresivan.
Vrlo žilav, skroman i izdržljiv.

MJERE
Poželjna visina mužjaka je oko 70 cm, u ženki između 60 i 65 cm.
Ove mjere samo su poželjne vrijednosti. Pri ocjenjivanju i uvrštavanju u uzgoj u prvome redu treba voditi računa o tipičnosti životinje, te o izgrađenosti i brojnosti njezine linije ili roda.

GLAVA
Glava je lupoidna, klinasto izdužena. U osobito bujno odlakanih primjeraka na prvi dojam djeluje maleno.
Široke, kratke glave, s naglašenim stopom, nalik glavama rotvajlera, novofundlandaca, šarplaninaca, prevelike glave i one velikog kalotalnog i malog čeljusnog dijela treba smatrati pasminski nepoželjnima.

Čeljusti su jake i duge, a zubalo potpuno i škarasto.
Dok populacija tornjaka ne dosegne dovoljnu brojnost i pri ocjenjivanju i uvrštavanju u uzgoj ne treba insistirati na idealnoj pravilnosti škarastoga zagriza i punom broju premolara. Mogu manjkati dva od P1, P2, P3, ali ne na istoj strani. Jedinke savršenijeg zubala imaju prednost, a pri sparivanjima barem jedan od primjeraka mora imati besprijekorno zubalo.

Nosni hrbat je posve ravan, a stop blag. Nadočni lukovi mogu biti lagano zamjetljivi. Stražnji dio lubanje je izdužen, ali ne i uzak. Iza čeonog luka do zatiljka ravan. Zatiljna kost nije izrazita, ali je zamjetna.
Radi se zapravo o finijim pločastim kostima lubanje, pa su zbog toga te kosti uočljivije, te o nešto jačoj koži na tim mjestima.

Vrh njuške je proporcionalan, nikad šiljat ili pretjerano mesnat. Usne čvrsto priliježu čeljustima.
Kako su loše prilijeganje donje usne, a osobito žvaljavost, znakovi limfatičnosti, a osim toga nagrđuju životinju, treba ih smatrati nedostatkom. Moguće je također da se pojave primjerci čija gornja usna u prednjem dijelu lagano nadilazi donju. Ukoliko ta osobina nije izrazito naglašena i ne prate je druge netipičnosti, ne treba je smatrati manom.

Oči su bademaste, čvrsto priljubljenih kapaka.
Viseći donji kapak teška je mana.

Uške su velike, jednostruko preklopljene. Njihov je korijen visoko, bliže razini tjemena negoli u drugih pastirskih pasa.
Dok uzgoj još nije dosegao potrebnu brojnost, nešto manje, unatrag preklopljene uške valja smatrati lakšim nedostatkom. Prilikom sparivanja, međutim, treba strogo paziti da ne dođe do potkrjepljivanja toga nedostatka s obje roditeljske strane.

VRAT
Vrat je dug, nisko nošen, u pozoru postavljen pod kutom od 45 stupnjeva.
To je za pasminu važno jer tek tako, zbog relativno lake glave, težište životinje dospijeva gdje mu je mjesto. Konkretno, vrat tornjaka mora biti relativno duži nego u šarplaninaca ili senenhunda. Primjerci kratka, visoko usađena vrata nisu poželjni u pasmini. Valja ih isključiti iz uzgoja.

Obložen je čvrstom muskulaturom, suh, prekriven čvrstom, na šiji dosta debelom kožom, koja unutarnjem tkivu priliježe i na donjoj strani vrata. Odlakan je vrlo bujnom, dugom dlakom (grivom).

GREBEN
Prijelaz iz vrata u leđa (greben) čini jasno naglašenu, dobro uočljivu kosinu koja se iz gornje linije vrata produžuje do iza vrhova plećki.
Tornjaci čiji greben nije tako izražen nažalost nisu rijetkost pa smo prisiljeni tu osobinu donekle tolerirati, no prednost svakako valja dati opisanom obliku.

LEĐA
Leđa tornjaka su relativno kratka, čvrsta, umjereno široka i ravna.
Uočljiva je jasna povezanost dobre dužine leđa s dobrim grebenom, time da u kuja svakako treba voditi računa o prirodno većoj dužini slabinskog dijela leđa. Nepravilnu, meku i povijenu kralježnicu najprije uočavamo po podvučenom stavu stražnjih nogu. Kod ocjenjivanja treba paziti da izrazito jaka dlaka na prednjem dijelu sapi ne bude protumačena kao nadgrađenost.

SAPI
Sapi su srednje dužine, nisu oborene, dok je korijen repa visoko ili srednje visoko usađen.
Česte su i duge oborene sapi. Kada nisu povezane s predugim, mekšim leđima, ne treba ih smatrati težom manom, ali sapima koje nisu oborene i imaju srednje visoko usađen rep valja dati izrazitu prednost.

REP
Rep je izrazito dug, može biti sabljast, prstenast ili kukasto povijen, srednje visoko usađen. Vrlo je pokretljiv, u mirovanju je položen od korijena prema dolje, no u kasu, a osobito u uzbuđenih ili pozornih pasa uvijek je podignut iznad razine leđa.
U pozoru i kretanju visoko podignut vrlo kitnjasti rep tradicionalno se smatrao jednom od ključnih tipičnih pasminskih osobina tornjaka. Sve oblike repa koji to omogućuju treba smatrati dobrima. Prekratak (koji ne dopire do skočnoga zgloba), te ankilotičan ili na bilo koji drugi način nezdrav rep valja smatrati teškim nedostatkom.

SPOJ
Spoj između grudnog koša i sapi je kratak i relativno širok, u kuja nešto duži.

GRUDNI KOŠ
Grudni koš je vrlo prostran, stožast, dubok, širok i zaobljen, no rebra nisu masivna. Prsa se skladno ističu, s plećkama i stražnjim dijelom grudnog koša tvore čvrsto povezanu cjelinu.
Razumije se, u kuja taj stožac može biti nešto spljošteniji nego li u mužjaka.

Vrh grudne kosti u pravilu je nešto ispred ramenog zgloba.
Ima pasa u kojih je cijeli grudni koš manje ili više povučen unazad tako da kut plećke i nadlaktice dospijeva nekoliko prstiju ispred težišta životinje. Što je takva građa izraženija treba je smatrati težim nedostatkom, tim više što je redovno vezana uz greške grebena i leđa, te uz kraću nadlakticu i/ili plećku.

TRBUH
Mišićje trbuha je čvrsto, a donja se linija nastavlja neusukana, koso od stražnjeg završetka grudne kosti do unutrašnjosti prepona.

NOGE
Noge tornjaka moraju biti pravilnih stavova, suhe i duge, nikada predebelih i teških kostiju. Kutovi između plećke i nadlaktice, te kutovi stražnjih nogu srednje su zatvoreni.
Nepravilne stavove, meke laktove, francuski stav prednjih, kravlji stav stražnjih nogu i slično, valja smatrati težom greškom, dok nešto otvoreniji kutovi plećke i stražnjih nogu nisu posebno velik nedostatak.

Bočno gledano, prednja došaplja lagano odstupaju od okomice.
Odstupanje je do 5 stupnjeva. U starih primjeraka mekana došaplja ne treba ubrojati u mane, dok ih u mlađih treba smatrati većim nedostatkom. Primjerke pravilnih, dobro izraženih kutova, a pogotovo one duga, proporcionalna femura, treba smatrati najboljim za pasminu.

- nastavak u sljedećem postu


Zadnja promjena: ; čet lis 11, 2007 5:33 pm; ukupno mijenjano 1 put.
[Vrh] Go down
Korisnički profil
Purger
Član
Član


Broj postova : 66
Registration date : 06.10.2007

PostajNaslov: Re: Standardi tornjaka s komentarima   čet lis 11, 2007 5:08 pm

- nastavak:

Poželjni su dobro razvijeni čaporci na obje stražnje noge.
U tradiciji čobana bili su cijenjeno svojstvo, iako u postojećoj populaciji nisu ravnomjerno rasprostranjeni, priplodne će kombinacije pogodovati njihovoj sve većoj zastupljenosti.

Šape su redovito čvrste, «suhe», jastučići elastični a nokti jaki. Prednje su šape zaobljenije od stražnjih.

MIŠIĆJE
Plosnato, čvrsto i «suho».

KOŽA
Čvrsta, na šiji dosta debela, po vratu i tijelu dobro priliježe, ne smije biti mlohava ili ovješena niti pod grlom, a posebno ne smiju biti ovješeni kapci i usne.

DLAKA
Tornjaci su u pravilu dugodlaki, s kratkom dlakom na licu i nogama.
U izvornoj su se populaciji ponegdje mogle naći i dominantno kratkodlake, po svemu ostalom pasminski tipične skupine. Kratkodlakost bi u pasmini teoretski morali, a praktično mogli sačuvati, ali ljubitelji pasa za takve primjerke pokazuju premalen interes.

Pokrovna je dlaka duga, čvrsta, tvrda (kostretasta) i ravna. Na prednjem dijelu leđa, na plećkama i leđnom dijelu sapi može biti i blago valovita. Osobito je izrazito razvijena na vratu, bogata i duga na podrepnom dijelu butina («gaće»). Na podlakticama tvori duge zastavice, zatim izrazito bogatu zastavu na repu. Pokrovna je dlaka posebno duga na gornjem dijelu sapi, neposredno iznad korijena repa. Krzno tornjaka je čvrsto zatvoreno i ne smije se razdvajati u razdjeljak.
Zastupljena su tri osnovna tipa dugodlakoga krzna. Idealnim valja smatrati opisani, no ni drugi, a osobito onaj s nešto svilenkastijom bogatom i dugom dlakom, nisu mana ukoliko se krzno po leđima ne dijeli u razdjeljak.
Treći tip – zatvoreno zbijeno krzno, nešto kraće čvrste dlake, s kratkim zastavicama na prednjoj podlaktici i bez duže meke dlake na stražnjoj strani došaplja, valja smatrati samo manje poželjnim.


BOJE I PIGMENTACIJA
Tornjaci su u pravilu višebojni, pločasto šareni psi. Mogući su i tamni primjerci (plaštasti), s bjelinama samo oko vrata, na glavi i nogama, kao i gotovo bijele životinje, s posve malim pločastim mrljama, ali uvijek s pjegama posutim po nogama i glavi, te tamnim pramenovima u dugoj bijeloj dlaci.
Pjege mogu biti gušće ili se pojavljivati tek tu i tamo, no ukoliko ih na koži nema (to je osobito uočljivo na trbuhu) i baš se nigdje na dlaci ne pojavljuju kao mrlja ili pramen, primjerak valja smatrati netipično obojenim. Obojene pramenove ne treba tražiti po vratu, jer se pojavljuju tek kod rijetkih primjeraka. Zanimljivo je da se broj točkastih mrlja povećava sa starenjem, da se u većine štenadi te točke ne vide i na dlaci, te da se prve mrlje na koži trbuha pojavljuju istodobno s otvaranjem očiju ili svega nešto kasnije (no svakako prije kraja osmoga tjedna).

Sve varijacije boja i šara smatraju se jednako vrijednim.
Izrazito raznolika obojenost jedna je od ključnih tradicijskih pasminskih osobitosti tornjaka. Čobani su nastojali imati međusobno što različitije obojene pse da bi ih mogli razlikovati iz velike daljine, te uočavati i raspoznavati pri slabom svijetlu. To ima za posljedicu da su u tornjaka zastupljeni vrlo različiti faktori boje, te nekoliko nasljednih (ne samo recesivnih) faktora koji izazivaju šarenilo. Uz šarenost kože i krzna vezana je i šarena sluznica (uz obvezno pigmentirano nepce). Nepravilno pigmentirani jastučići šapa su pravilo. Očito je kod štenadi, dok u starijih pasa koji žive na otvorenom koža jastučića potamni.
Nije rijetkost ni nepravilna pigmentacija kapaka i ne treba je smatrati težim nedostatkom. U nekih primjeraka postoji tamna maska. Ne treba je smatrati manom, ali je odgovarajućim uzgojnim potezima valja postepeno gasiti jer je tipična osobina mnogih srodnih pasmina.


Boja šarenice mora biti sukladna boji krzna.
U nekoliko međusobno nesrodnih lagala pojavili su se i plavooki primjerci (izgleda da je to svojstvo vezano uz jedan od faktora za šarenost). Kako ta osobina u pasminu nije mogla dospjeti križanjima, možemo je smatrati izvornom nasljednom osobinom pasmine. Treba je tolerirati radi daljnjih istraživanja, bez obzira na općeprihvaćene estetske stavove. Ukoliko pokusi pokažu da to svojstvo u tornjaka nije nasljedno vezano s negativnim osobinama, kao što je uočeno u nekih drugih pasmina, tada bi plavo ili čakorasto oko moglo postati standardno mogućim svojstvom pasmine. Ovo nastojanje potpuno opravdavaju odsustvo te osobine u blisko srodnim pasminama pastirskih pasa, njeno spontano pojavljivanje u čistokrvnom uzgoju, te poznata tradicionalna težnja ka što različitijoj obojenosti.

KRETANJE
Živahno, u ponekih relativno kraćeg i višeg koraka, ali uvijek izdašno gipko i okretno.

NARAV
Tipičan odrastao tornjak je smirena, naizgled ravnodušna životinja, ali i vrlo budan čuvarski pas. S bliskim osobama znade biti vrlo emocionalan. Kada živi u većim grupama pasa pokazuje izrazite socijalne nagone.
Prema stranim osobama i životinjama u pravilu nije naglašeno agresivan. U odgovarajućim prilikama znade odlučno napadati i daleko jače protivnike. Pritom je oprezan, ali i vrlo odrješit, uporan i neugodan.

LAKŠI NEDOSTACI
Nešto nježniji kostur, lakša, ali proporcionalna glava, manjak ili višak jednoga do dva premolara, nešto kraća «zbijena», zatim zamjetno valovita ili finija dlaka, nešto duža leđa u kuja, posve ravne, kratke sapi, s visoko usađenim repom, nedostatna pigmentacija očnih kapaka, kraće i ne uvijek pravilno nošene uške, strmi kutovi koji još ne remete pravilnost kretanja.

TEŠKI NEDOSTACI
Limfatičnost, izrazito teška građa, široke, okrugle kratke ili uglate glave, upadno naglašeni stop, žvaljave usne (otvoreni kut usana), mnogo mlohave kože ispod vrata, debele i teške kosti. Predgriz, podgriz, manjak više premolara ili molara, te svaka druga nasljedna nepravilnost zubala (otvoreni zagriz, asimetričnost, iskošenje čeljusti i slično).
Loša povezanost plećki, nepravilni stavovi nogu, izrazito meka došaplja i otvorene šape. Manjak ili nepravilna građa spolnih organa. Nezgrapno, tromo ili sputano kretanje.
.


Zadnja promjena: ; čet lis 11, 2007 5:38 pm; ukupno mijenjano 1 put.
[Vrh] Go down
Korisnički profil
Purger
Član
Član


Broj postova : 66
Registration date : 06.10.2007

PostajNaslov: Re: Standardi tornjaka s komentarima   čet lis 11, 2007 5:10 pm

4. NEKADAŠNJI BOSANSKO-HERCEGOVAČKI STANDARD

Standard su sastavili kinološki suci za oblik i članovi Komisije za standardizaciju Bosansko-hercegovačkog pastirskog psa-Tornjaka: Anto Kozina, Hrvoje Perković i Stjepan Krasić.
Standard je proglašen važećim 5.10.1990. godine u Travniku.

Napomena autora standarda: «Prvi standard je urađen još 1978. god. a ovaj je dorađeni iz
1990. godine koji nije verificiran od strane (bivšeg) Jugoslovenskog kinološkog saveza
zbog ratnih dešavanja na prostorima Bosne i Hercegovine. Moguće je očekivati malu doradu ovog standarda do definitivnog priznanja pasmine «Bosansko-hercegovački pastirski pas-Tornjak», od strane FCI-a.»

STANDARD: BOSANSKO-HERCEGOVAČKI PASTIRSKI PAS - TORNJAK

IME PASMINE: Bosansko-hercegovački pastirski pas-Tornjak

ZEMLJA PORIJEKLA: Bosna i Hercegovina

UPOTREBA: Pastirski pas

GRUPA PO FCI: Prva grupa. Ne podliježe ispitu rada.

KRATAK HISTORIJAT: Na području republike Bosne i Hercegovine još uvijek živi u velikom broju specifičan pas koji je tu postojao i unazad 1000 godina a sasvim vjerojatno i puno prije. U kronici bosanske katoličke crkve zabilježen je i opisan 1067. god. pod imenom: «Canis montanus»-Planinski pas. Od davnina ga je međutim u tim krajevima svijet nazivao imenom: Tornjak. Danas ga ljudi tih krajeva nazivaju isključivo tim imenom. U krajeve današnje postojbine vjerovatno je došao s doseljenim nomadskim narodima iz nekadašnje Perzije, što ide u prilog mišljenju da on porijeklo vuče od tibetanskog mastifa.

STANDARD FCI br:_BOSANSKO-HERCEGOVAČKI PASTIRSKI PAS- TORNJAK

1. OPĆI IZGLED PSA: Plemenit, snažan, skladan i čvrst; ne pretežak, skoro kvadratičan; prijatnog izgleda, koji mu daje višebojna, trobojna ili dvobojna gusta i duga dlaka s karakteristično nošenim kitnjastim repom.

2. VAŽNE MJERE I PROPORCIJE: Visina mužjaka na grebenu je 60 cm, pa na više, a ženke 56 cm pa na više.
Dužina trupa je najviše 8% veća od visine kod mužjaka, do 10% ženke. Poželjni su kvadratični psi.
Visina prsa oko 45% visine grebena, a poželjne su dublje grudi. Dužina glave je oko 40% visine grebena.

3. NARAV – KARAKTER: Staložen pas, dobroćudan prema ljudima, oprezno agresivan prema zvijerima i napadačima na gospodara, dom, tor i stado; ustrajan u izvršavanju postavljenih zadataka, lako shvaća volju gospodara i lako prihvaća obuku; nepodmitljiv i nepovjerljiv prema strancima.

4. GLAVA: Odaje snagu i plemenitost; tupo klinastog oblika.
4.1. Predio lubanje: Lubanja blago zaobljena, smjer osa lubanje i njuške je divergentan, srednje je široka, arkade srednje izražene, čeona brazda primjetna, zatiljna kost blago izražena.
Stop: Blag i srednje izražen.

4.2. Predio lica: Nos oblika blago zaobljenog trokuta, srednje velik i tamno pigmentiran (crn ili tamno smeđ).
Njuška tupo klinasta, približno jednake dužine lubanjskom dijelu, snažna, srednje duboka i široka, s neznatno kraćom donjom vilicom.
Usne srednje debele, priljubljene ili malo opuštene, pigmentacije boje nosa.
Vilice normalnog oblika, sjekutići u položaju makaza.
Zubalo potpuno i makazasto.
Obrazi mišićavi srednje izraženi.
Oči blago koso postavljene, bademastog oblika, tamne do smeđe. Pogled specifičan, bistar u kojem odaje samosvijest, ozbiljnost i mirnoća. Kapci crni do tamno-smeđi.
Uši srednje visoko nasađene, preklopljene i uz glavu nošene, ili najviše 1 cm od glave nošene, srednje dužine, na dnu blago zaobljene, kraćim osjem odlakane.

5. VRAT: Snažan, srednjedug, bogato odlakan, dobro vezan sa trupom, blago kos iznad linije leđa, bez nabora i fanona.

6. TIJELO (TRUP): Gornja linija ravna.
Greben blago izražen.
Leđa ravna, široka, mišićava; slabinski dio relativno širok, mišićav i kraći.
Sapi blago kose, mišićave i široke.
Prsa široka, snažna, a obilna i duga dlaka ih čini još masivnijim.
Grudi su prostrane, duboke i duge, rebra blago zaobljena. Obim grudi je oko 20% veći od visine.
Trbuh blago prikupljen, odlakan dužom dlakom.
Spolovila potpuna.
Rep srednje dug, nastavlja liniju leđa, duga kitnjasta dlaka čini ga još dužim, u mirnom stanju pas ga nosi obješeno, ravno ili malo prema gore zavinuto, a u akciji uvijek nosi iznad linije leđa u njemu karakterističnom položaju – kao zastava.

7. UDOVI:

7.1. Prednji udovi: pravi i ravni gledano sprijeda i sa strane. Čvrsto su vezani sa trupom. Prednji dio nogu odlakan je kraćom gusto dlakom dok zadnji dio ima zastavice.
Plećka nešto kraća od nadlaktice, na vrhovima zaobljena, mišićava. Ugao ramenog zgloba je nešto otvoreniji kao i ugao nadlaktice sa podlakticom.
Podlaktica duga, ravna i prava te mišićava.
Lakat pravilno postavljen i slijedi grudni koš.
Došaplje blago iskošeno, široko i snažno.
Šape zatvorene, snažne kašikaste. Zaperci su dozvoljeni ali nisu poželjni. Jagodice (tabani) debele i tvrde kože, tamno pigmentirani. Nokti jaki, pigmentirani, nikada staklasti.

7.2. Zadnji udovi: Vidljivo mišićavi, snažni, dobro uzglobljeni. Ugao bedrene i karlične kosti oko 120°.
Butine mišićave, ugao koljenog zgloba oko 140°. Nadkoljenica prava i snažna.
Skočni zglob snažan i dosta otvoren.
Šaplje i došaplje snažno i nešto strmije od prednjeg.
Šape sa nešto izduženijim prstima nego u prednjih nogu, prsti skupljeni, jaki, koža tabana tamno pigmentirana, nokti ne smiju biti staklasti.

8. HOD: Korak miran i dostojanstven, kas dugog koraka, a galop skokovit i izdužen. Najradije se kreće korakom.

9. KOŽA: Koža elastična, srednje debela, dobro pripijena, bez nabora. Sve vidljive sluzokože crno do tamno smeđe pigmentirane.

10. DLAKA:

10.1. Glava, uši, prednji dio nogu i šape odlakani su kraćom, pravom i gustom dlakom. Vrat ima izraženu grivu. Trup i zadnji dio nogu kao i rep odlakani su dugom, tvrdom i pravom dlakom sa gustom poddlakom. Dlaka ne smije biti kraća od 9 cm, a što je duža to je poželjnija, osobito griva vrata i zastavice na nogama i repu.

10.2. Boja: Pas je višebojan (šaran), trobojan ili dvobojan. Najpoželjniji su višebojni psi, a u svim varijantama osobito se cijeni oštrija razgraničenost boja. Njegova karakteristika je svjetliji obraz od boje trupa, prskanost boja je dozvoljena. Jednobojnost nije dozvoljena.

11. VISINA I TEŽINA:

11.1. Visina: Visina grebena kod mužjaka je 60 cm pa na više, a kod ženki 56 cm pa na više.
Poželjni su viši psi.

11.2. Težina: Kod normalno razvijenog mužjaka srednje visine poželjna težina je oko 40 kg, a kod ženke oko 30 kg.

12. MANE I NEDOSTACI: Glava nerazmjerna tijelu, preuska ili preširoka lubanja, prejako izražen stop, šiljata ili kratka njuška, labave i obješene usne, nepotpuno zubalo, predgrizač ili nadgrizač, svijetlo ili riblje oko, zao pogled, vidljiv treći kapak, depigmentacija vidljivih sluzokoža, visoko ili nisko usađene uši, dalje od glave nošene uši, prekratke ili preduge ili naborane uši.

- Vrat nedovoljno snažan, fanon.
- Visina grebena ispod minimalne po standardu.
- Trup izdužen, leđa šaranasta ili ulegnuta, znatnije nadgrađen, grudi nedovoljno prostrane i
uske.
- Rep svrdlast, bez karakteristične zastavice i u akciji nisko nošen.
- Spolovilo nepotpuno.
- Noge nedovoljno razvijenih kostiju, mišića, nepravilnih uglova, stavova, šape meke, nokti
staklasti.
- Hod klateći.
- Koža mlohava i opuštena.
- Dlaka kraća od 9 cm, vunasta, kovrdžava, nedostatak zastavica na repu i nogama, nedostatak
poddlake.
- Boja: jednobojnost, tamna maska lica.
- Konstitucija prelaka.

13. ELIMINACIONE MANE:

- Atipičnost.
- Sve degenerativne mane.
- Neispravno zubalo.
- Nepotpuno spolovilo.
- Displazija kukova.
- Znatnija depigmentacija vidljivih sluzokoža.
- Uspravne uši.
- Riblje oko.
- Znatniji nesrazmjer visine i dužine.
- Dlaka kraća od 7 cm.
- Nošenje repa u akciji ispod linije leđa.
- Izraženiji «O» ili «X» stavovi.
- Ujedljivi psi.


14. DODATNE UPUTE ZA OCJENJIVANJE:

14.1. Kandidaturu CACIB ili CAC kao i njihove rezerve ne može dobiti pas: kojemu njuška nije jednako duga lubanjskom dijelu glave; koji ima svijetlo-smeđu nosnu pečurku; koji ima na grebenu dlaku kraću od 11 cm; koji nema bogatu grivu i bogato odlakan rep; koji nema crne tabane.

14.2. Ocjenu odličan ne može dobiti pas: koji je niži od 62 cm, a kuja niža od 58 cm; pas i kuja koji imaju preko 10% duži trup od visine grebena; koji ima prstenast rep; koji ima meke šape; koji je znatnije nadgrađen; koji ima nedovoljno jake kosti; koji ima dlaku kraću od 9 cm.

14.3. Ocjenu vrlo dobar ne može dobiti pas koji ima visoko nasađene uši ili više od 1 cm od glave nosi uši; koji ima «O» ili «X» stav; koji ima izrazito opuštene usne; koji ima izraženu ovnovsku njušku; koji ima obujam manji od 15% visine; koji ima lošu uglovanost; koji ima na grebenu dlaku manju od 8 cm.

14.4. Ocjenu dobar može dobiti pas: koji ima dlaku na grebenu iznad 7 cm; kuja visine 54 cm, a pas 59 cm; koji ima blago sedlasta ili šaranasta leđa; koji ima malo tamniji obraz; koji ima nešto lošije zastavice i grivu; koji ima svijetle tabane.
.
[Vrh] Go down
Korisnički profil
Sponsored content




PostajNaslov: Re: Standardi tornjaka s komentarima   Today at 11:23 pm

[Vrh] Go down
 
Standardi tornjaka s komentarima
Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 1 / 1.

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
Nasi Psi forum :: FCI II- Pinčeri,molosi,šnauceri i švicarski planinski psi :: Sekcija Tornjaci-
Forum(o)Bir: