Labrador Retriver

Originalni naziv pasmine: LABRADOR RETRIEVER
Zemlja porijekla: VELIKA BRITANIJA



OPĆI IZGLED:
Snažno građen, kratak u slabinskom djelu, vrlo pokretan. Široka lubanja. Prsa i rebra duboka i dobro zaobljena. Širok i snažan u slabinskom djelu i stražnjim nogama. Dakle, labrador je snažan pas, zbijen i kvadratičan, masivan, ali ipak nije trom već energičan i izuzetno pokretan. Prsni koš treba biti dovoljno širok i izuzetno dubok sa izraženim predprsjem, a tijelo sa kratkim trbuhom i nepotpasanim, tako da je i donja linija ravna kao i gornja, što daje utisak kvadrata.
Slobodno možemo reći da je to tenk od psa, a česti smo svijedoci da na izložbama prolaze lagani, vižljasti, uskogrudni psi sa maltene ravnim rebrima, što nikako ne ulijeva utisak tipičnog psa osposobljenog za rad u vodi. Normalno, ni suviše tromi primjerci sa mnogo naslaga masnih zaliha nisu poželjni, ali su opet bolji od onih koje mogu «sami aportirati u svojoj čeljusti»

KARAKTER:
Uravnotežen, veoma budan, odličnog nosa, mekih usta, sa oduševljenjem ide u vodu, ima sposobnost prilagođavanja u predanog pratioca. Labrador je uravnotežen i ne pokazuje nikakvu agresivnost.
Međutim, u posljednje vrijeme svjedoci smo srećom pojedinačnih primjera oštrijih, ujedljivih jedinki, a nerijetko ih neodgovorni uzgajivači preporučuju kao odlične čuvare.
Labrador ima visoko kotiran nos u psećoj populaciji, a aport im je urođena osobina i on je mek, nježan i odmjeren.
Kada je voda u pitanju on je svoj na svome, pa i sama pomisao na psa u vodi asocira na labradora. Rijetki su primjerci koji ne vole vodu, ali je vjerojatno to greška vlasnika koji ih je na neadekvatan način upoznao prvi put s vodom.

NARAV:
Inteligentan, oprezan i poslušan sa velikom željom pruža radost svom gospodaru. Prijateljske prirode, nikada sa znacima agresivnosti ili jasne plašljivosti. Sve ovo govori u prilog labradoru da je savršen kućni ljubimac.
Kako agresivnost tako i plašljivost je strana labradoru no opet je vlasnik taj koji je kriv što se pas plaši, podvija rep ispod zadnjih nogu, glavu savija dolje, saginje se, podrhtava ili često iz straha pokazuje zube.

LUBANJA:
Široka lubanja s jasnim stopom, dobro modelirana bez mesnatih obraza. Vilice srednje dužine, pune snage, ne špicaste. Široke, dobro razvijene nosnice. Glava pokazuje mirnoću i blag izraz, oslikava plemenitost i inteligentnost. Prelazak lubanjskog i nosnog djela treba biti izražen, ali opet ne prenaglašen niti blag i kos, odnosno slabo primjetan i proporcija je 1:1. Gledano sprijeda njuška treba biti široka i duboka, odnosno jaka i četvrtasta, a nikako špicasta odnosno klinasta i previše dugačka. Nos je je kod crnih pasa uvijek crn, kod smeđih pasa-smeđi, ali rijetko svjetlo ružičast, dok je kod žutih izuzetno crn , a uglavnom smeđi, što ipak nije odraz loše pigmentacije i uglavnom je takav od jeseni do proljeća. Obrazi su mišićavi i snažni, znači jaki, a nikako suhi i nerazvijeni, odnosno izraženi i opušteni. Usne i desni su izuzetno dobro i tamno pigmentirane.

OČI:
Srednje velike, pri tome pokazuju inteligenciju i dobru narav. Smeđe ili boje lješnjaka. Sigurno da je mnogo bolje što tamnije oko, no kod smeđih labradora je mahom, kao po pravilu za nijansu svjetlije, kod žutih labradora s obzirom na boju dlake malo svjetlije oko se i tako ne zapaža.
Kod crnih labradora svjetlije oko odaje utisak žutog oka što nikako nije u redu, tako da je kod njega poželjnije uvujek tamno smeđe. Treći očni kapak treba biti pigmentiran, gornji i donji očni kapak odnosno rubovi su tamno pigmentirani , dok je kod smeđih labradora ipak dosta svjetlije, boje oraha.

UŠI:
Ne velike ili teške, dobro priležu uz glavu, visoko i prilično dobro unazad usađene. Labrador uši uglavnom dri u pažnji kada se lijepo ocrtavaju srednje velike u vidu trokuta. Ne bi trebalo da budu prevelike kao kod ptičara niti pak suviše iza nošene.

ZUBALO:
Vilice i zubi snažni sa perfektnim, pravilnim i potpunim škarastim zubalom, pri čemu gornji sjekutići bez međuprostora prekrivaju sjekutiće donje vilice. Zubi su postavljeni vertikalno u vilici. Standard ne navodi zubnu formulu od 42 stalna zuba mada se to podrazumjeva sa potpuni. Međutim, različita su tumačenja ove rečenice. Većina zemalja članica FCI inzistira na zubnoj formuli s svim zubima, tumačeći nedostatak zuba genetskom opterećenošću i nasljednošću. Neke pak zemlje članice FCI-a toleriraju nedostatak jednog ili dva zuba, ali oni koji sudjeluju u zagrizu moraju biti svi prisutni.
Tumačenje je i da je potpuno škarasto zubalo ustvari obavezno prisustvo očnjaka i sjekutića koji su poredani u nizu i koji tvore zagriz, a neki tu podrazumjevaju i obavezno prisustvo p1?
O prekobrojnosti zuba također postoje različita tumačenja ,ali u svim zemljama , ali u svim zemljama se obavezno preporučuje da se psi ( normalno, ako im ovi nedostaci nisu disvilificirajući) sa ovim prblemima pare isključivo s jedinkama koje imaju 42 zuba.
Dakle, ovdje se radi o različitim tumačenjima potpunog, kompletnog zubala.
Često smo bili svjedoci da su mnogi uveženi psi i to mahom iz matične zemlje na našim izložbama loše prolazili zbog nedostatka zuba čiji su vlasnici sa mnogo muka i odricanja i pređenih kilometara uvozili pse iz Engleske i nekih drugih zemalja, pravdajući se da se tamo zubi ne broje, već da se gleda samo zagriz. U osnovi, to i jeste istina, ali u Engleskoj se više od 100 godina vodi računa o selekciji, pravilnom odgoju, linijskom uzgoju i savjest samih uzgajivača je na mnogo višem nivou, a mi smo još uvijek jako daleko tako da je ipak puno bolje imati psa s svim zubima. Dakle, to je mač s dvije oštrice i činjenje medveđe usluge pasmini , ali zbog slobodnog tumačenja standarda imamo osnove da kažemo da manjak zuba standard ne smatra manom. Diskvalificirajuća mana je podgriz ili predgriz, a klještasto zubalo u odnosu na starost i trošenje zuba i vertikalnu postavljenost je tolerantno.

VRAT:
Suh, jak, pun snage, prelazi u dobro postavljene plećke. Vrat labradora je izuzetno jak i snažan koji treba nositi odgovarajuću glavu i naravno aport. Od duge i klinaste glave skraćivanjem na proporcionalnu, kratku i široku njušku i lubanju dobili smo ipak malo slabije zategnutu kožu na vratu sa dvije bore. To nije mana ukoliko je prezentacija psa izuzetna i pas se nauči da prilikom predstavljanja na izložbi podigne glavu i zategne kožu na vratu koja je pri slobodnom kretanju malo labavija.

PREDNJE NOGE:
Plećka duga i koso postavljena. Prednje noge s snažnim kostima i ravne od lakta do zemlje, bez obzira dali se promatraju od naprijed ili sa strane. Prednje noge trebaju biti jakog kostura, jer trebaju nositi snažno tijelo, a uz to idu i krupne kosti i snažni mišići. Labrador ne smije dat utisak da je na dugim i tankim nogama.

TIJELO:
Prsa dobre širine i dubine, jako zaobljena bačvasta rebra. Ravna gornja linija. Široke, kratke i snažne slabine. Tijelo je u principu kratko, zdepasto, odnosno lijepo upakirano. Što je pas kraći to mu je i leđna linija bolja i ravnija, a zbog kratkog stomaka i donja linija je ravna. Zbog dubokog prsnog koša s izraženim predprsjem labrador daje utisak kao da je kraćih prednjih nogu.
Zadnje noge: Nisu strme, dobro kutovan koljeni zglob. Kravlji stav u većem stupnju nepoželjan.
Kod labradora su uglavnom zadnje noge dobro kutovane pa se uglavnom odmah zapažaju primjerci koji imaju otvorene kutove. Kostur treba biti snažan i okruženom jakom mišićnom masom koja se međusobno ocrtava i odiza daje utisak otupljenog srca.

ŠAPE:
Okrugle, kompaktne s dobro razvijenim jastučićima koji su tamno pigmentirani. Između prstiju se nalaze tzv. plivaće kožice.

REP:
Raspoznavajući znak, veoma debeo u korijenu, ravnomjerno se sužava ka vrhu, srednje dužine. Bez zastavica, ipak odlakan cijelom površinom sa kratkom, debelom, gustom dlakom koja ga čini okruglim, a takav rep se naziva vidrin rep. Pomjera ga radosno, ipak ne treba da je zavijeno iznad leđa nošen. Još uvije j pravi vidrin rep na našim izložbama rijetkost i česti se čine greške kada se nagrađuju psi s izuzetno tankim repom koga doduše nose u ravnini leđa , a zamjera se psima koji imaju jak i snažan, tipičan rep, ali ga nose višlje i u afektu, dominaciji, takozvano veselo nošenje repa ili ga pak kružno pomjeraju kao u igri.
Moramo razlikovati visoko nošen rep u odnosu na zavijen iznad leđa nošen rep srpasto ili polukružno. Dužina repa je do skočnog zgloba, a često mu sam vrh skraćivanjem dlake pojačavamo.

KRETANJE:
Slobodno, osvaja prostor, pri tome prednje i zadnje noge paralelne. Sigurno da je loša motorika zadnjih nogu povezana s displazijom zglobova kukova čime je labrador kao rasa izuzetno opterećen što se ponekad i golim okom može pri hodu zapaziti.
Već smo spomenuli da je u velikom interesu daljeg razvoja rase labrador retrivera na ovim prostorima kontrola RTG-snimkom kukova. Moramo biti samokritični i mnogo odgovorniji prema našem labradoru, inače ćemo morati uskoro krenuti od nule.

DLAKA:
Prepoznatljiva oznaka , kratka, gusta, ne valovita, bez zastavica, prilično oštra, poddlaka otporna prema vremenu. Normalno je da se psi koji se drže u stanu, umjesto ove tvrde i oštre dlake imaju daleko mekšu, plišanu.
Često se dešava da je dlaka na zadnjim nogama nešto duža (tzv. zastavice) , ali taj problem se rješava škarama par dana prije izložbe čisto estetike radi. Ponekad smo svjedoci da vidimo labradore koji na leđima, odnosno sapima imaju za nijansu dužu dlaku koja teži valovitosti, ali se četkama za ispravljanje dlake može rješiti i nije nikakav nedostatak u usporedbi s malom, uskom glavom, dugom i šiljastom njuškom, slabim kosturom, nedovoljnom masom, tankim repom…Ponekad kod crnih pasa izbija crvenkasta poddlaka što se ne može tolerirati.

BOJA:
Jednobojno crna, žuta ili jetreno ili čokoladno smeđa. Žuta je od svjetlije krem
do lisičje crvene. Prihvatljiva je mala bijela mrlja na prsima. Crna boja je kod njegovane dlake izuzetno cijenjena i popularna i pod utjecajem sunca ima specifičan sjaj. Kod pasa koji su u linjanju, vrhovi znaju biti sivkasti kao posljedica gubljenja pigmenta. Žuta boja je zastupljena u svim nijansama počevši od krem bijele, boje slonove kosti, limun žute, narančaste pa do lisičje crvene (fox red). Najtipičnija žuta boja je,kako francuzi kažu «sable», odnosno boja pijeska ,ali ne riječnog već pustinjskog pijeska. Bez obzira o kojoj nijansi žute se radi, žutim psima su uvijek za nijansu tamnije uši, duž leđa i od gore rep, a karakteristična je bljeđa pruga ispred i iza lopatice. Čokoladna, tj. tamno smeđa je najrjeđa boja labradora sa kojom još uvijek nismo u stanju manipulirati. Upotrebom ove boje u priplodu moramo biti pažljivi, jer im je ionako bolna točka svjetlo oko, nos, usnice, očni kapci, općenito pigmentacija, a česti su i primjerci svjetlo smeđe boje, pa čak i crvenkasto- smeđi.

VELIČINA:
Idealna visina grebena za mužjake je 56-57 cm, a za ženke 54-56 cm. Teško je shvatiti da se cjelokupna populacija labrador retrivera može svrstati u dva-tri centimetra. No ipak je stvarno tako, ali treba napomenuti da je standardom napomenuta idealna visina što ćemo rijetko u standardu bilo koje vrste pronaći. Dakle, ipak par centimetara gore-dole tolerancija postoji, ali naši poznanici iz francuskog retriver kluba su nam iznijeli podatak da je to otprilike 51-61 cm, normalno, bitna je i proporcija psa da zadrži svoju kvadratičnost.

NAPOMENA:
Mužjaci trebaju imati 2 normalno razvijena testisa potpuno spuštena u skrotum.

Chocolate

White


štenci