Jasminko Kormoš-Buco, uzgajač HO (uzgajačnica "SLAVONSKI BROD") navodi hrvatskom ovčaru slične pasmine, među ostalim i laponskog špica. Više se o tome može vidjeti na: www.angelfire.com/folk/hrvatski_ovcar/hr/ctothers.html O laponskim psima može se više vidjeti na: 1. finski laponski pas (suomenlapinkoira):
www.petplanet.co.uk/petplanet/breeds/Finnish_Lapphund.htm 2. švedski laponski pas (Svensk Lapphund, Lappenspitz):
www.petplanet.co.uk/petplanet/breeds/Swedish_Lapphund.htm 3. laponski pastirski pas (lapinporokoira):
www.saunalahti.fi/~pls/engindex.htm Zanimljivo je pitanje da li su hrvatski ovčari, osim što su slični, i srodni laponskim psima, posebno zato što velik dio populacije Hrvata i Laponaca (Saama) ima zajedničko podrijetlo.
Pa, krenimo……..
Prof.dr. Ivan Jurić u svojoj knjizi "Genetičko podrijetlo Hrvata", 2003.g., o Hrvatima i Laponcima (Saamima) piše sljedeće: "Haplotip Eu7 ima 45% muškaraca u Hrvatskoj. Upravo taj haplotip daje posebnost hrvatskom narodu. ..........................U literaturi nema dvojbe, haplotip Eu7 nastao je mutacijom iz haplotipa Eu10 na Bliskom istoku između 25 000 i 23 000 godina prije Krista.
(Haplotip Eu 10 vrlo je proširen među Beduinima, Berberima, Židovima, Kurdima i Druzima – op. moja). .........................
Nastajanje hrvatskog haplotipa prije 27 000 godina, njegovo pristizanje u Europu i širenje po Europi mogu se dokazati njegovim današnjim razmještajem te razmještajem haplotipa Eu10, iz kojeg je nastao. Iz Eu10 kasnije je na Bliskom istoku nastao i Eu9 i Eu11, i njih će u Europu donositi prvi poljoprivrednici šireći neolitsku revoluciju.
I ta dva haplotipa nastala su na plodnijem području Blislog istoka, sjevernije od suhog pustinjskog područja na jugoistoku. Stalne migracije stanovništva s Bliskog istoka prema centralnoj Aziji, Europi i na istok prema dolini Inda bile su uzrokovane širenjima i povlačenjima područja pod pustinjom.
Tako se može zaključiti stoga što je svemu stanovništvu koje je napustilo Bliski istok izvorni gen haplotip Eu10, ali u svakom od navedena tri smjera kasnije su mutacije imale zasebne tokove. U slijedu mutacija iz haplotipa Eu10, prvi nastaje Eu16, zatim hrvatski haplotip Eu7, te onda Eu9 i Eu11.
Drži se sigurnim da je hrvatski haplotip Eu7 postojao u Europi i prije početka ledenog doba. (Semino i sur. 2000.).
Dokaz je za to njegov veliki udio u maloj populaciji Saama (u Hrvatskoj ih nazivamo Laponcima) na sjeveru Švedske. Saami uglavnom imaju hrvatski haplotip te haplotip Eu14 sjeverno-uralskog podrijetla. Zato se može pretpostaviti da se manja skupina stanovništva koja se s područja Jadranskog mora prije ledenog doba pomicala na sjever, za vrijeme zahlađenja prilagodila hladnoj klimi, te se to stanovništvo prilagođeno na hladnoću početkom otopljavanja oko 18 000 godina prije Krista počelo pomicati na sjever.
Većina se toga stanovništva s haplotipom Eu7, kad je nastupilo ledeno doba, povukla na jug do toplijih područja južno od Mosora i Biokova. Stanovništvo s baskijskim haplotipom povlačilo se do područja baskije, stanovništvo s hrvatskim haplotipom do obala Jadrana, a stanovništvo sa slavenskim haplotipom do obala Crnog mora. Ta se područja u literaturi nazivaju područjima utočišta (The Times, 2002.).
Sjeverno od obala Jadranskog mora za vrijeme ledenog doba prostirala se hladna tundra s rijetko naseljenim stanovništvom, a među tim rijetkim naseljenicima očito su bili preci današnjih Laponaca, koji su nosioci haplotipa Eu7.
Tu hipotezu, iznenađujuće velikog južnog genetičkog utjecaja u Laponaca, prihvaća i Sykes (2002.), tumačeći taj utjecaj podrijetlom sa sjevera Balkana.
Semino i suradnici (2000.), objašnjavajući veliki udio hrvatskog haplotipa na području srednje Europe, pretpostavljaju da je njegova ekspanzija poslije ledenog doba mogla potjecati s područja istočno od Alpa.
Za takvu tvrdnju dokazom se drži širenje Gravettian kulture, koju su u Europu donijeli doseljenici s hrvatskim haplotipom prije ledenog doba, a od srednje Europe do atlantske obale Gravettian kultura proširila se tek poslije ledenog doba.
Činjenica da na području Francuske među Baskima nema haplotipa Eu7 dokaz je da je širenje stanovništva s haplotipom Eu7 nastupajućom hladnom klimom zaustavljeno u centralnoj Europi na sjeveru, a na zapadu je to stanovništvo moglo prodrijeti do predalpskog područja. Dakle, širenje je zaustavljeno nastupajućim ledenim dobom, jer bi se to stanovništvo naprednije kulture inače proširilo i izvan područja srednje Europe.
Među stanovništvom koje se povuklo pred ledom i hladnoćom na područje koje nastanjuju Baski nije bilo hrvatskog haplotipa ili ga je bilo iznimno malo, jer prije ledenog doba to stanovništvo nije stiglo do blizine atlantske obale. Zato je za stanovništvo s hrvatskim haplotipom povlačenje na jug završilo pristizanjem do toplijih jadranskih obala. Razina Jadrana tada je bila za oko 120 metara niža od sadašnje." (kraj citata)
____________________________________________________
Nekoliko napomena uz ovaj tekst: 1. Prof.dr.I.Jurić haplotip Eu7 naziva još i «hrvatskim haplotipom» zato što je taj haplotip učestaliji kod Hrvata nego kod drugih naroda i upravo ih on karakterizira. No, stanovništvo koje nosi taj haplotip doselilo se na ove prostore prije 24 000 godina, još prije ledenog doba, s područja Bliskog Istoka, dakle davno prije dolaska Hrvata (7.stoljeće) i ono je ovdje starosjedilačko.
Zapravo, ljudi s haplotipom Eu7 vjerojatno su potisnuli na zapad ljude s haplotipom Eu18, koji su doselili prije 40 000 godina s područja središnje Azije i tako bili prvi predstavnici vrste Homo sapiens u Europi. (Među Hrvatima ima 10,34% ovog haplotipa).
Pravi starosjedioci, odnosno prvi Europljani su neandertalci, koji su se kao vrsta i razvili u Europi, a izumrli su prije tridesetak tisuća godina.
Nakon dolaska Hrvata u 7. stoljeću uslijedila je postupna, tijekom više stoljeća, nacionalna identifikacija tog starosjedilačkog stanovništva s Hrvatima.
2. Prije 8 000 godina na ovo se područje počinje s Bliskog Istoka, a preko Anadolije i Grčke, doseljavati prvo poljoprivredno stanovništvo i time na ovim prostorima započinje agrarna revolucija, odnosno neolitizacija.
Ti doseljenici nose haplotipove Eu4 (6,9% među današnjim Hrvatima), Eu9 (5,2%), Eu11 (1,7%) i Eu10 (0,0%).
Starosjedilačko stanovništvo (Eu7) počinje od tih doseljenika preuzimati umijeće poljoprivredne proizvodnje. Izgleda da je taj proces usvajanja novih znanja bio brz i vrlo uspješan, u suprotnom starosjedioci ne bi održali tako visok udio u ukupnoj današnjoj populaciji (kod Hrvata 45%) u odnosu na doseljenike ( kod Hrvata 13,8%). Treba znati da je Hrvatska u vrijeme prije uvođenja poljoprivredne proizvodnje mogla prehraniti (skupljanje i lov) svega 7 000-8 500 stanovnika (2 000-2 500 na kopnenom dijelu i 5 000-6 000 na priobalnom).
3. Haplotipovi su geni koji ne rekombiniraju i nemaju svoj par na drugom kromosomu.
Ovdje spominjani haplotipovi su geni koji imaju isto mjesto na Y kromosomu. Imaju ih, dakle, samo muškarci i prenose se s oca na sina.
Mitohondrijske gene (mtDNK) imaju i očevi i majke, ali ih i kćeri i sinovi nasljeđuju samo od majke, što znači da oni također ne rekombiniraju.
__________________________________________________
Vratimo se sada hrvatskim ovčarima i laponskim psima.
Kako nema genetskih istraživanja, ne preostaje nam ništa do raznih pretpostavki, a ja ću ih ovdje pokušati pobrojati:
1. Ako su Hrvati u 7. stoljeću na ove prostore sa sobom doveli i pretke hrvatskih ovčara, tada vjerojatno hrvatski ovčari i laponski psi nemaju zajedničko podrijetlo, barem ne bliže. Osim u slučaju da su do Laponaca preci njihovih današnjih pasa došli od Bijelih Hrvata (Poljska, Ukrajina).
S velikom vjerojatnošću možemo pretpostaviti da su preci današnjih hrvatskih ovčara bili potpuno formirani ovčarski psi i u velikoj mjeri slični današnjim hrvatskim ovčarima – funkcija pasa u velikoj mjeri određuje njihov oblik i narav.
2. Ljudi s haplotipom Eu7 doselili su na ovo područje prije 24 000 godina, dakle prije neolitske poljoprivredne revolucije i njihovi psi su mogli biti samo neke lovačke pasmine, odnosno tipa.
Ti psi selili su na sjever zajedno s dijelom stanovništva, a dio tog stanovništva (današnji Saami) nije se nakon početka ledenog doba povukao na jug, nego je ostao u području srednje Europe, i tako se dobro prilagodio hladnoj klimi da je nakon prestanka ledenog doba nastavio kretanje sve do krajnjeg sjevera i tamo ostao.
Ako su ljudi dio tih lovačkih pasa nakon početka neolitske poljoprivredne revolucije na ovim prostorima (prije 8 000 godina) počeli uzgajati u smjeru stočarskih pasa i kasnije hrvatskih ovčara, i ako se istovjetni proces odigrao kod Saama, tada bi hrvatski ovčari i laponski psi mogli biti istog podrijetla.
3. Stočarske psi mogli su na ovo područje dovesti doseljeni poljoprivrednici.
U tom slučaju teško da bi starosjedioci svoje lovačke pse počeli uzgajati u smjeru stočarskih pasa, jednostavnije im je bilo preuzeti takve pse od doseljenika. Ukoliko su današnji hrvatski goniči potomci onih nekadašnjih, onda bi oni bili srodni laponskim psima, a ne hrvatski ovčari. Naravno, pod uvjetom da su današnji laponski psi potomci onih istih pasa koje su Laponci doveli sa sobom na sjever.
Moguće su još mnoge pretpostavke, ali bez podrobnijih genetskih istraživanja sve ostaju na razini špekulacije.
Psi su vrsta koja se lako i brzo rasprostranjuje pa bi i genetska istraživanja mogla pokazati priličan «rašomon» kad je riječ o srodnosti pojedinih današnjih pasmina.
.
Početna stranica 
sri lis 10, 2007 8:25 pm