Engleski Koker Španijel

Originalni naziv pasmine: ENGLISH COCKER SPANIEL
Matična zemlja: VELIKA BRITANIJA



PODRIJETLO:
Prve vijesti o postojanju koker španijela datiraju iz 1300. godine. Opisao ga je Gaston Phebus. No istom su 500 godina kasnije engleski španijeli razdijeljeni na sedam pasmina: clumber, sussex, welsh springer, english springer, tield, irish watter spanijel, cocker. Svi ti psi potječu od epanjela, dovedenih davnih vremena u Veliku Britaniju.

OPIS:
Veseo, sportski, čvrst, dobre građe, engleski koker je visok 39-40 cm, ženke 38-39,5 cm. Težine su 12,7-14,5 kg. Gubica je kvadratična, naglašenog stopa, široke njuške, snažnih vilica, škarastog zubala. Oči su smeđe, vesele i blistave. Uši su obrasle svilenkastom dlakom, usađene u visini očiju, vrat mišičav, ramena kosa, rep nisko usađen, veselo nošen (umjereno se prikračuje). Noge su čvrstih kostiju, s resama, šape čvrste i okrugle, dlaka je svilenkasta, ravna, s resama. Dopuštene su mnoge boje: kod jednobojnih je bijela dozvoljena samo na prsima.

NARAV:
Dobar, blag, privržen, veliki prijatelj djece, povjerljiv prema strancima, umjereno laje, poslušan.

KORIŠTENJE:
U prošlosti je bio izvanredan lovački pas. Njegovo ime dolazi od riječi woodcock sto znači šljuka. Bio je cijenjen zbog izdržljivosti, neumornosti u radu, vještine kojom se kretao neprohodnim terenima i zbog savršenog aportiranja. Koker bi, u stvari, još i danas bio dobar lovački pas ali ga se gotovo isključivo drži kao kučnog psa. Tog psa treba nježno odgajati bez teških kazni i udaraca.

NAPOMENA:
Dlaka traži često četkanje. Ljeti treba pregledavati uši, jer se u njima lako nastanjuju krpelji i trave, što moze uzrokovati upale.

ZDRANSTVENI PROBLEMI:
Infekcije ušiju.

Očekivana dob: 12-15 godina