Nasi Psi forum
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.
Nasi Psi forum

o psima
 
Početna stranicaPočetna stranica  RegistracijaRegistracija  Latest imagesLatest images  PretraľnikPretraľnik  Login  

 

 BJESNOĆA

Go down 
Autor/icaPoruka
bubica55
Admin
Admin
bubica55


Broj postova : 48
Registration date : 01.10.2007

BJESNOĆA Empty
PostajNaslov: BJESNOĆA   BJESNOĆA Icon_minitimened lis 21, 2007 6:17 pm

BJESNOĆA (Rabies)

Bjesnoća je virusna zarazna bolest svih toplokrvnih životinja i čovjeka koju prate simptomi od strane središnjeg živćanog sustava i koja uvijek završava smrću. Bolest je poznata od davnina, a spominje se još u spisima Demokrita (500 god. st.e.). Nakon što se niz godina bavio proučavanjem bjesnoće, Pasteur je još davne 1885. godine prvi načinio cjepivo protiv bjesnoće, a prvi čovjek je bio cijepljen 1895. godine, nakon što ga je ugrizao bijesni pas. Od tada do danas razvijeno je više tipova vakcinalnog virusa od kojih se u današnje vrijeme izrađuju solidne cjepivo za zaštitu životinja i ljudi. Virus bjesnoće je serološki jedinstven, ali u novije vrijeme postoje ozbiljne indicije o srodnim virusima koji izazivaju oboljenje pod sličnim znakovima.

Obzirom da bjesnoća uvijek završava smrtnim ishodom, smatra se da je to jedna od najopasnijih poznatih zaraznih bolesti. Dosada je nakon intenzivne bolničke njege ovu bolest prebolio samo jedan dječak 1970. godine, a svi ostali koji su oboljeli od bjesnoće umrli su u strašnim mukama. Kao zaštitnu mjeru za sprečavanje pojave bjesnoće, obavezno cijepljenje pasa uvedena je prvi put u Japanu još 1921. godine. Bjesnoća je prisutna u cijelom svijetu izuzev Australije, Novog Zelanda, Antartika, Cipra i Havaja, a dolazi u dva oblika, kao urbana i silvatična bjesnoća.

Urbana bjesnoća se javlja u naseljenim mjestima, a najvažniji izvori i širitelji zaraze su psi i mačke lutalice, dok su za silvatičnu bjesnoću, koja dolazi u slobodnoj prirodi najvažniji izvori i rezervoari virusa lisice, a rjeđe vukovi, jazavci i neke druge životinje. U Južnoj Americi veliki značaj u širenju bjesnoće imaju tzv šišmiši-vampiri koji noću sišu krv toplokrvnih životinja, pa su zarazi najviše izložena pašno držana goveda koja noće u oborima pod vedrim nebom. Ovi šišmiši žive u špiljama u mnogobrojnim jatima i govedarstvo ovog kontinenta zbog njih trpi velike ekonomske štete.

U novije vrijeme se kao potencijalni širitelj bjesnoće spominje i životinja poznata pod imenom kunopas, kojoj je domovina Kina, a zbog svoje prirodne vitalnosti i velike sposobnosti prilagodbe na razne uvjete okoline, ova vrsta se proširila i nađena je već i u nekim istočnim zemljama Europe. Bjesnoća se prenosi isključivo samo ugrizom bolesne životinje, jer se virus obilno izlučuje slinom.

Nakon općenito uvoda o bjesnoći, valja nešto reći o načinu infekcije, putu i umnažanju virusa u organizmu, te o samoj kliničkoj slici bolesti. Virus bjesnoće se prenosi isključivo ugrizom bijesne životinje, jer se on izlučuje isključivo slinom oboljele životinje. Na ugriznom mjestu virus neko vrijeme ostaje lokaliziran, a prema novijim istraživanjima utvrđeno je čak u određenoj mjeri i njegovo umnažanje na tom mjestu. Otuda uzročnik ubrzo ulazi u živčane okrajke, a zatim se putem živaca širi i uspinje prema središnjem živčanom sustavu koji čine mozak, i kičmena moždina. Znanstvenici koji se bave proučavanjem bjesnoće izračunali su da virus bjesnoće putuje od ugriznog mjesta prema mozgu brzinom od 3 mm na sat. Nakon što uzročnik dospije u mozak, počinje tzv. faza brzog umnažanja, a posebno u jednom dijelu mozga nazvanom Amonov rog, što ima velik značaj u dijagnostici bjesnoće.

Kad se virus dovoljno umnoži, počinje njegov tzv. silazni put živčanim vlaknima prema periferiji tijela, pa tako dospijeva u sva tkiva i organe. Osobit afinitet virus bjesnoće ima spram žlijezda slinovnica, pa je i razumljivo da se on u velikim količinama izlučuje slinom. Pojava virusa u slini događa se i do 10 dana prije prvih kliničkih znakova bolesti u inficirane životinje, što se naziva inkubacijsko kliconoštvo. Ta je pojava poznata i u nekih drugih zaraznnih bolesti. To je glavni razlog što se pas nakon što nekoga ugrize mora promatrati do 10 dana nakon ugriza. Inkubacija kod bjesnoće iznosi u prosjeku 2-8 tjedana, ali to može biti i znatno dulje ili kraće vrijeme, pa je primjerice u psa zabilježena inkubacija od 8 dana pa do 12 mjeseci. Trajanje inkubacije ovisi o nizu čimbenika, kao što su to mjesto ugriza, količina unešenog virusa te imuni status (otpornost) životinje.

Razlikujemo nekoliko oblika kliničke slike bjesnoće, i to: tipični, agresivni ili manijakalni oblik, melankolični, tihi ili depresivni oblik te atipični oblik.

U tipičnom obliku bolesti razlikujemo nekoliko stadija. Bolest počinje tzv. najavnim ili prodromalnim stadijem u kojem se životinja čudno ponaša, skriva se, ne odaziva na poziv, a pojačano je i slinjenje. Pas laje bez vidljivog razloga, često guta predmete koji inače nisu za jelo, a u toj fazi životinja može pokazivati i znakove agresivnosti. Nakon 12 sati, pa do 3 dana nastupa stadij ekscitacije u kojem je izražen jak motorički nemir i izražena je agresivnost jačeg stupnja, pa životinja napada i grize sve oko sebe.

U ovom stadiju je veoma izraženo pojačano slinjenje, pa je gubica često zapjenjena. Osim toga životinja pokazuje veoma jak nagon za neprekidnim kretanjem i često odbjegne od kuće i besciljno luta. Na dan može prijeći tako lutajući i do 50 km, pa je vidljiva opasnost što iz toga proizlazi u smislu širenja zaraze. Taj stadij traje 1-2 dana, nakon čega nastupa faza potpune uzetosti (paralize). Ubrzo nakon toga nastupa smrt. Ovaj se opis kliničke slike odnosi na bolest u pasa, a u sljedećem broju pisat ću o ostalim oblicima kliničke slike, te o simptomima bjesnoće u raznih vrsta životinja.

Depresivnu ili tihu bjesnoću nikad ne prati najavni stadij i stadij ekscitacije, nego samo stadij paralize. Pri tome životinja ne pokazuje znakove agresivnosti, već leži oduzeta i nemoćna, vidno prestrašena, a smrt nastupi obično za 2-4 dana. Iako dolazi veoma rijetko, poznat je i tzv. atipični oblik bjesnoće kojeg prate različiti simptomi, a najče će proljev i povraćanje, nakon čega nastupa stadij paralize i smrt .

Klinička slika bjesnoće kod raznih životinjskih vrsta ima mnoštvo dodirnih točaka, ali i znatnih razlika, pa je potrebno ne to napisati o najčešćim simptomima bjesnoće u pojedinih vrsta životinja. U mačaka su znaci bjesnoće veoma slični kao i u pasa u tipičnom obliku, s tim da su bijesne mačke još agresivnije od pasa koje čak i napadaju. I u mačaka je moguć tihi oblik bjesnoće. Govedo koje oboli od bjesnoće je izrazito nemirno, obilno slini, učestalo se glasa promuklim glasom. Životinja pokušava jesti i piti, ali joj to ne uspijeva zbog djelomične uzetosti žvačne muskulature. U tom nemiru, bolesna životinja nasrće na prepreke pri čemu se može i znatnije ozlijediti. Ubrzo nastupa stadij potpune paralize i smrt unutar 3-6 dana. Slično je i u koza, dok u ovaca nema stadija ekscitacije, već dolazi samo stadij paralize. Bolestan konj je izrazito nemiran, lupa i tapka nogama i grize jasle. Agresivno se ponaša spram drugih životinja, a posebice prema psima. I u konja je pojačano slinjenje, otežano žvakanje i gutanje, a u njih je veoma izražen i nagon za kretanjem. I u konja dolazi tzv. tihi oblik bjesnoće pri čemu je životinja mirna i potištena, a bolest također završava potpunom uzetošću i smrću unutar 4-5 dana. Bjesnoća u svinja počinje izrazitim nemirom i agresivnim ponašanjem uz obilno slinjenje. Unatoč tome to oboljele životinje žeđaju, one ne mogu piti zbog kljenuti žvačne muskulature. Bijesne lisice potpuno promijene ponašanje. One izgube prirođeni strah od ljudi, kreću se i danju, ulaze u naseljena mjesta i dvorišta,a ne boje se ni pasa. Imaju veoma jaku potrebu da ugrizu bilo koju drugu životinju ili čovjeka. I kod njih bolest završava paralizom i smrću. Siguran znak bjesnoće u srna je nasrtanje na čovjeka i druge životinje , kao i nasrtanje na prepreke koje im se nađu na putu. Slično je i u jelena i ostalih divljih preživača. Bjesnoća u ptica je zasebna priča, veoma se rijetko javlja, a još je nepoznato kako se ptice inficiraju. Neki znanstvenici smatraju da bi se one mogle inficirati jedući crve sa lešine životinje uginule od bjesnoće. Bolesne ptice su izrazito agresivne i nemirne, a ugibaju za 2-3 dana.

Gospodarski značaj i sprečavanje pojave bjesnoće

Bjesnoća je neizlječiva bolest, što znači da svaka oboljela životinja sigurno ugine, pa se može zaključiti da su štete koje bjesnoća pričinjava u zemljama gdje se ona učestalije javlja veoma velike. Za primjer, u zemljama Središnje i Južne Amerike, godišnje od bjesnoće oboli oko 1 miljun grla stoke (u tim zemljama je prenose vrste šišmiša koje noću sišu krv toplokrvnih životinja). U svijetu se ogromne svote novaca troše na proizvodnju seruma i vakcina protiv bjesnoće. Isto tako ogromna sredstva se troše na cijepljenja ljudi i životinja, a također su veoma visoki troškovi dijagnostike i znanstvenih istraživanja bjesnoće. Silvatična (šumska) bjesnoća nanosi velike štete krznarskoj industriji i lovnom turizmu. Pri pojavi bjesnoće, veoma je važan i psihološki moment, jer i sama pomisao da oko nas hara ova zaraza unosi nemir među stanovništvo u nekom kraju, a uz to svaki dodir čovjeka sa bolesnom ili na oboljenje sumnjivom životinjom za sobom povlači višekratno skupo i relativno veoma neugodno cijepljenje.

Temeljni cilj u sprečavanju pojave bjesnoće je neko područje ili zemlju potpuno osloboditi bjesnoće i na taj način zaštititi ljude i životinje od ove zaraze. Neke od najvažnijih zakonskih mjera za sprečavanje pojave bjesnoće su karantena za uvezene životinje, zaštitna cijepljenje životinja i stalna edukacija stanovništva putem javnih medija, predavanja i sl., a veoma je važna stalna veterinarsko-sanitarna kontrola na klaonicama, a posebno pregled životinja prije klanja. Zemlje koje su slobodne od bjesnoće imaju obaveznu šestomjesečnu karantenu prilikom uvoza svih divljih i domaćih životinja. Zasigurno najvažnija i gotovo potpuno sigurna mjera za sprečavanje pojave bjesnoće je zaštitno cijepljenje životinja.

U našoj zemlji je u tom cilju propisano samo obavezno cijepljenje pasa starijih od 3 mjeseca jedanput godišnje, ali po potrebi Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva - Uprava za veterinarstvo može narediti obavezno cijepljenje i drugih vrsta životinja. Preporuča se i cijepljenje mačaka protiv bjesnoće, ali ono nije zakonski obavezno, već se obavlja samo na zahtjev vlasnika. Na žalost, vakcinacija pasa ne rješava problem silvatične ili šumske bjesnoće, već se ona može držati pod kontrolom samo redukcijom broja lisica i ostalih šumskih životinja koje su potencijalni prenosnici ove zaraze. U novije vrijeme ima dosta pokušaja cijepljenja lisica putem atraktivnih jestivih mamaca u koje je na poseban način ugrađena vakcina protiv bjesnoće, što još uvijek nije u široj primjeni jer ne daje očekivane rezultate.

Velimir Glumac dr.vet.med.
[Vrh] Go down
 
BJESNOĆA
[Vrh] 
Stranica 1 / 1.

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
Nasi Psi forum :: Naši najdraži psi :: Zdravlje prije svega!!!-
Forum(o)Bir: