Nasi Psi forum
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.
Nasi Psi forum

o psima
 
Početna stranicaPočetna stranica  RegistracijaRegistracija  Latest imagesLatest images  PretraľnikPretraľnik  Login  

 

 Čehoslovački vučjak

Go down 
2 posters
Autor/icaPoruka
ninaa
Admin
Admin
ninaa


Broj postova : 136
Registration date : 01.10.2007

Čehoslovački vučjak Empty
PostajNaslov: Čehoslovački vučjak   Čehoslovački vučjak Icon_minitimesub lis 06, 2007 5:38 pm

Originalni naziv pasmine: CESKOSLOVENSKY VLCAK
Zemlja porijekla: ČEŠKA(SLOVAČKA)

UVOD

Čehoslovački vučjak (eng. Czechoslovakian wolfdog, cs. Československy vlčak) je prelijepa pasmina koja je po mnogim karakteristikama vrlo bliska vuku (Canis lupus). Zbog svog temperamenta Čehoslovački vučjak zahtjeva puno rada i discipline.
Pasmina je začeta 1955 u CSSR (Čehoslovačka socijalistička republika) križanjem njemačkog ovčara i karpatskog vuka (Canis lupus), a priznata je 1982.
http://www.wolfdog.cz/php/modules.php?op=modload&name=Wolfdog&newlang=ces&file=index

Čehoslovački vučjak Czechoslovakian-Wolfdog
[Vrh] Go down
https://nasipsiforum.forumcroatian.com
Purger
Član
Član
Purger


Broj postova : 66
Registration date : 06.10.2007

Čehoslovački vučjak Empty
PostajNaslov: Re: Čehoslovački vučjak   Čehoslovački vučjak Icon_minitimepet stu 09, 2007 2:58 am

Svijet pasa, br.4,1997.

Naslov članka: Križanci - hibridi s osebujnim karakterom
Autor članka: Günther Bloch

KRIŽANCI-HIBRIDI S OSEBUJNIM KARAKTEROM


Uzgoj križanaca vukova i pasa sve je popularniji i u mnogim europskim zemljama gdje već poprima zabrinjavajuće razmjer.
Naravno, ovi se eksperimenti samozvanih uzgajivača ne smiju poistovjetiti s uzgajateljima nizozemskog sarloškog vučjaka (Saarlos wolfhund) ili čehoslovačkog vučjaka (češkoslovensky vlčak), koji su međunarodno priznate pasmine.

KRIŽANCI VUKOVA I PASA ZAŠTIĆENA ŽIVOTINJSKA VRSTA?

Prema Washingtonskom sporazumu o zaštiti životinjskih vrsta dovoljno je da jedan od roditelja bude zaštićena vrsta pa da i potomci "uživaju " zaštitu.
Prema tome u Hrvatskoj, kao i u većini europskih zemalja, križanci između vukova i pasa morali bi se tretirati kao životinje koje uživaju zaštitu, što znači da bi se o držanju, parenju i potomcima morala voditi međunarodno propisana evidencija i dokumentacija. Takva se evidencija, naravno, nigdje ne vodi, tako da se incidenti s takvim križancima medijski najčešće poistovjećuju s ponašanjem vukova i tako narušavaju teško uspostavljeno povjerenje ljudi prema "pravom" vuku.

Križanje pasa i vuka može se slobodno proglasiti neprirodnim, jer je takvo križanje u prirodi gotovo nemoguće, tj. broj takvih križanja u prirodnim uvjetima je zanemariv.

Osim toga ima još niz razloga zbog čega takva križanja nisu opravdana:

--križanja pasa i vukova (rjeđe kojota) ne rezultiraju poboljšavanjem pasmine

--sustav ponašanja križanaca nije istovjetan ponašanju ni pasa ni vukova, i zbog toga su najčešće nerazumljiva, što predstavlja potencijalno veliku opasnost u zajedničkom životu s ljudima

--izraženi lovački nagon križanaca ne može se držati pod nadzorom što je nov izvor moguće opasnosti

--bojažljivo ponašanje i strah od ljudi, koje je urođeno vukovima, vrlo često dominira i u ponašanju križanaca, čak do te mjere da je nemoguće uspostaviti kontakt s njima

--nemilosrdna borba za poziciju u hijerarhiji vučjeg čopora, često određuje ponašanje križanaca, što predstavlja otvorenu opasnost za ljude, pogotovo djecu i starije

--potreba za kretanjem križanaca u uvjetima držanja u ograđenom prostoru ne može se zadovoljiti, pa kao rezultat želje za kretanjem dolazi do stalnog bježanja ili čak izražene destrukcije u kući

--tristotinjak čistokrvnih pasmina može zadovoljiti i najosobitije želje svakoga potencijalnog vlasnika psa, pa je najbolje da ispunjenje svojih zamisli potraži među postojećim pasminama

--i na kraju: emocionalna potreba da se ljudi igraju Stvoritelja i da "stvore nešto novo" sa stajališta uzgoja pasa nikako ne može biti dovoljan razlog za stvaranje križanaca između vukova i pasa.


Sarloški vučjak (Saarlos wolfhund)

Zemlja podrijetla: Nizozemska

Visina u grebenu oko 75 cm, boja: smeđkasto ili sivkasto vučja, krem ili bijela.

Uzgojni cilj Leendeerta Saarlosa bio je "stvoriti" pasminu koja ima osjetljiva osjetila, munjevitu brzinu reakcije kao vuk, da je sposoban učiti različite radnje i istovremeno vezan za ljude kao njemački ovčar.
O stupnju zadovoljenja postavljena uzgojnog cilja mjerodavno mogu suditi vlasnici ovih pasa, ali sa sigurnošću se može tvrditi da sarloški vučjak nije službena pasmina psa, već član u obiteljskoj zajednici s kojim se uvijek mora biti na oprezu.
Štenci se vrlo rano moraju priviknuti na zajednički život s ljudima i od početka mu se mora dati do znanja da su članovi kućanstva na višem hijerarhijskom stupnju od njega,inače se na vrlo grub način pokušava nametnuti kao vođa čopora.
Potreba za kretanjem sarloškog vučjaka iznimno je velika, kao i bavljenje njime.
Potrebno je veliko iskustvo i stručnost vlasnika da bi ova "teška" pasmina postala "ugodan" prijatelj.


Čehoslovački vučjak (Češkoslovensky vlčak)

Zemlja podrijetla: Čehoslovačka.

Minimalna visina mužjaka 65cm,ženki 60cm. Gornja visina nije ograničena. Proporcije tijela 9:10. Boja žutosiva, vučja ili srebrnosiva.

Pasminu je uzgojila čehoslovačka vojska kao službenu pasminu križanjem njemačkih ovčara i vukova (2 ženke i 2 mužjaka) u razdoblju od 1958. do 1983.g.
Kao rezultat dvadesetpetogodišnje selekcije nastala je ova izdržljiva, temperamentna pasmina pasa koja lako uči, čehoslovački vučjaci su munjevitih reakcija, izdržljiva trka, s vrlo osjetljivim osjetilima i odličnom sposobnošću orijentacije.
Nepovjerljiv je prema nepoznatim osobama, ali ne napada bez razloga.
Većina pasa ne zna lajati već se glasa zavijanjem.
Ženke se tjeraju samo jednom godišnje, što dodatno potvrđuje da je vučja krv u njima još vrlo "svježa". (kraj citata)
__________________________________


Ulrich Klever: "Velika knjiga o psima", izdavač Primula d.o.o. Opatija,1995.

"U kielskom institutu zaključili su da nema problema s križanjem domaćeg psa i vuka, dok između psa i čaglja takva ("dobrovoljna") križanja nisu moguća.
Odrasle pudle i šakali (čagljevi) živjeli su skupa samo kada su imali zajedničke mlade.

U kielskom institutu križali su međusobno pudle i čagljeve (puschas), te pudle i vukove (puvos).

Puvosi nisu bili osobito oštri, bili su plahi, oprezni i strašljivi.
Njihovo cviljenje bilo je jače od cviljenja pudli, ali ne tako jako kao glasanje vuka.
S lajanjem je bilo obrnuto.
Potomci puvosa, koji su vanjštinom sličili pudlama, po ponašanju su bili bliži vukovima od onih potomaka koji su na izgled sličili vukovima.
Zaključak: vanjština i ponašanje se nasljeđuju zajedno.
Slijedeća spoznaja: bojažljivo ponašanje vukova prevladava također i u slijedećim generacijama - vučja krv niti u jednom slučaju ne donosi hrabro ponašanje potomaka.

Potomci pudli i čagljeva (pušasi) imaju neke još oprečnije osobine: strašljiviji su od divljih životinja, njihovo kretanje je "puzajuće" kao kod čaglja.
U drugoj generaciji mnogo životinja djeluje neharmonično i ostavljaju čudan utisak da s njihovim mozgom nije sve u redu.» (završen citat)
____________________________


Još nekoliko riječi o čehoslovačkom vučjaku.

Čehoslovačka vojska pokrenula je stvaranje ove nove "pasmine" nezadovoljna kvalitetom njemačkih ovčara. To se u prvom redu odnosilo na oslabljenu konstituciju ove pasmine. (Sam pojam "konstitucija" odnosi se na otpornost životinje prema sveukupnim okolišnim čimbenicima ,a očituje se kao otpornost na stres, otpornost na bolesti, odsutnost štetnih gena i nasljednih bolesti, dobru reproduktivnu sposobnost, dugovječnost. Tako se govori npr. o čvrstoj, gruboj, finoj, limfatičnoj, itd. konstituciji ,što je pokušaj klasificiranja tipova konstitucije.)

Ukratko, njemački ovčar je u tu novu "pasminu" trebao unijeti volju za rad, lakoću odgoja i školovanja, a vuk (karpatski) čvrstu konstituciju.
Pretpostavljalo se da će uvođenjem vuka u uzgoj poboljšati konstituciju i, posljedično, uzgojiti čvršće, žilavije, otpornije životinje, sposobne za rad i u najtežim uvjetima.
Očito ih nisu obeshrabrili dotadašnji neuspješni pokušaji "popravljanja" pasa križanjem s vukovima, kao ni gotovo isto tako neuspješni pokušaji popravljanja drugih vrsta domaćih životinja križanjem s njihovim ishodišnim divljim vrstama.

Rezultat tih križanja koje je provela čehoslovačka vojska, nije bio baš uspješan, priznalo se to ili ne.
Doduše, čehoslovački vučjak jest čvrsta, izvanredno pokretna i izdržljiva, vrlo inteligentna životinja, ali je istovremeno i životinja čija je socijalizacija složen i vrlo osjetljiv proces ,životinja teška za odgoj i školovanje, izrazito razvijenog nagona za dominacijom, jakog lovačkog nagona, s gotovo nesavladivim porivom prema skitnji; ukratko, životinja (ne mogu reći "pas", jer to nije) uglavnom nepodobna za uobičajeni "službeni rad".
Isto tako, čehoslovački vučjak nije pogodan za kućnog ljubimca ,barem ne pod pojmom "psa"; kućni ljubimac u širem smislu riječi dakako da može biti, zašto ne, pa to su i krokodili, prerijski svisci, otrovni pauci i merkati, na primjer.
Sjetimo se samo kakve probleme u odgoju i držanju zadaju vlasnicima (u tzv. zapadnom svijetu) psi koji potječu iz kultura u kojima pas nije potpuno i do kraja uključen u ljudsko društvo, npr. basenčiji, novogvinejski pjevajući psi, rodezijski grebenari, jindoi i slični.


A što bi trebalo očekivati od križanaca s vukom!

Ovdje bih dodao još nešto o socijalizaciji vukova na ljude.
Strah i neugoda koju vukovi osjećaju prema ljudima toliko je jak, da ako se želi postići da vukovi ne doživljavaju stres uslijed prisustva ljudi, treba vučje štence odvojiti od roditelja u starosti od samo 10 dana i onda ih odgajati u ljudskom društvu.

Sklonost za suradnju i suživot s drugom vrstom kod pasa je razvijana desecima tisuća godina.
Pse i vukove dijeli 130 000 godina zasebne i odvojene evolucije. Zanemariti to ( i misliti da se to može tek tako premostiti), znači počiniti ozbiljan previd.


O takvim pasminama treba pisati, i to zato da bi s potencijalni vlasnici upoznali s posebnim uvjetima držanja kakve ti psi zahtijevaju.
Često takvi psi dolaze u ruke ljudi koji niti približno ne znaju o kakvim se psima zapravo radi. Posljedice takvog neznanja su dosta puta teške, pse se drži na neprimjeren način i to se naprosto pretvara u jedno dugotrajno mučenje, ili se pak takvi psi odbacuju.

Znakovita su iskustva Slavonsko-baranjskog društva za zaštitu životinja "Život", koja govore da su aljaški malamuti i dalmatinski psi posebno visoko zastupljeni među odbačenim psima.
Aljaški malamuti upravo zbog svoje specifične naravi pasa saoničara, a dalmatinski psi zbog toga što ih neodgovorni ljudi kupuju iz čisto pomodnih razloga.
____________________________


A.E.Brehm,njemački zoolog iz 19.stoljeća piše:

Vukovi odgojeni iz rane mladosti s kojima je razborito postupano, postaju veoma pitomi i pokazuju veliku privrženost gospodaru.
Cuvier pripovijeda o jednom vuku kojega su odgojili kao kakvog mladog psa i kojeg je njegov gospodar, kad je odrastao, poklonio nekom zoološkom vrtu.
"Ovdje je nekoliko tjedana bio veoma tužan, žderao je vrlo malo i prema svom čuvaru se vladao veoma ravnodušno. Naposljetku je ipak osjetio sklonost prema onima koji su bili oko njega i bavili se njime pa se štoviše činilo da je zaboravio svog starog gospodara.
Ovaj se međutim nakon odsutnosti od osamnaest mjeseci vratio u Pariz. Vuk je čuo njegov glas usprkos bučne gužve oko njega, a kad su ga pustili na slobodu stao je pokazivati upravo neobuzdanu radost.
Sad su ga ponovo odvojili od njegovog prijatelja i on je opet stao pokazivati veliku tugu.
Nakon trogodišnje odsutnosti stari je gospodar opet došao u Pariz.
Bilo je predvečer i vučji kavez bio je potpuno zatvoren tako da životinja nije mogla vidjeti što se zbiva izvan njezina zatvora, ali kad je čula glas svog gospodara koji se približavao kavezu, stala je bojažljivo zavijati. Čim su otvorili vrata kaveza, vuk se bacio na svog prijatelja, skočio mu na rame, stao ga lizati po licu i pokušavao da ugrize čuvare kad su ovi htjeli da ga odvedu natrag u kavez. Kad ga je njegov odgojitelj naposljetku opet napustio, obolio je i odbio da prima hranu. Ozdravio je vrlo polako ali je ostao uvijek opasan za svakog stranca koji bi mu se približio." (kraj citata)

Opisani slučaj dogodio se davno, prije gotovo dva stoljeća, a koliko su se samo puta nakon toga takvi i slični slučajevi ponovili!
Sve je u redu dok je životinjica "mala i slatka",a kad odraste i počinju poteškoće........tada se stvar - "rješava"!
.
[Vrh] Go down
 
Čehoslovački vučjak
[Vrh] 
Stranica 1 / 1.

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
Nasi Psi forum :: FCI I- Pastirski psi i tjerači stoke(osim švicarskih pastirskih pasa) :: Sve pasmine I FCI skupine-
Forum(o)Bir: