BOLESTI TANKIH CRIJEVA PRAĆENE DIJAREJOM
Akutna dijareja je jedan od najčešćih uzroka zbog kojih vlasnici dovode svoje ljubimce veterinaru.
Vlasnik saopćava da pas ili mačka imaju rijetku ili vodenu stolicu koja u sebi može da sadrži sluz pa i primjese krvi. Profuzna, krvava stolica se javlja rjeđe ali kada god se dijagnosticira, radi se o vrlo ozbiljnim oboljenjima kao što su na primer parvovirusna infekcija ili teška infestacija crijevnim parazitima.
Drugi znaci koji često prate akutnu dijareju su : nedostatak apetita, životinja nije raspoložena za igru i šetnju, pije više vode nego obično i može da pokazuje bolnost u regiji abdomena. Povišena tjelesna temperatura i dehidracija se javljaju kod težih oboljenja tankih crijeva.
Uzroci akutne dijareje tankih crijeva su podijeljeni u sljedeće grupe :
1. akutne dijareje izazvane ishranom
2. akutne dijareje izazvane toksinima ili ljekovima
3. akutne dijareje izazvane infektivnim agensima
4. ekstraintestinalne akutne dijareje
5. urođene i neklasificirane dijareje
Akutne dijareje izazvane ishranom
Dijareja koja nastaje uslijed problema sa ishranom je vrlo česta kod pasa i nešto malo rjeđa kod mačaka. Mlade životinje su sklone da uzimaju u usta najrazličitije namirnice, predmete i biljke pa i da ih progutaju. Kod odraslih životinja problemi nastaju kada životinja pojede staru ili pokvarenu hranu, kada konzumira hranu koja za nju nije primjerena, kada vlasnik naglo promijeni način ishrane svoga ljubimca i kada životinja pojede veću količinu kostiju, kamenja, dlaka, drveta, bilja... Dijareja može da se javi i u slučaju da se životinja prejede. Pojedini psi ili mačke su osetljivi na određene komponente hrane, na primer na laktozu iz mlijeka, na masnu hranu, na začinjenu hranu na aditive iz gotove hrane za pse...
Da bi veterinar mogao da postavi pravu dijagnozu, važno je da vlasnik da što više podataka o načinu ishrane svog ljubimca, njegovim navikama, o okolini u kojoj pas provodi najviše vremena, o tome da li imaju naviku da preturaju po smeću ili love, da li im vlasnik daje ostatke svoje hrane.
Kada se ustanovi uzrok koji je do dijareje doveo, obično je dovoljno, da bi se problem rešio, da veterinar za oboljelog pacijenta prepiše odgovarajuću dijetu i režim hranjenja i pojenja. Ako se vlasnik savjesno pridržava propisanih mjera, dijareja se brzo smiruje i stolica se normalizira. Ponekad nije lako ustanoviti koja komponenta hrane dovodi do dijareje kod psa, i tada se propisuje eliminaciona dijeta da bi se uzrok ustanovio.
Akutne dijareje izazvane toksinima i lijekovima
Dijareja je čest neželjeni pratilac per oralne primjene lijekova i ljekovitih sredstava. Kod unošenja različitih toksičnih supstanci iz spoljašnje sredine, jedan od dominantnih simptoma je dijareja.
Od medikamenata koji mogu dovesti do dijareje najčešće su u pitanju nesteroidni antiinflamatorni lijekovi kao što su na primjer aspirin ili brufen, lijekovi koji utiču na srčani rad, na primjer digitalis, ljekovi koji deluju protiv crijevnih parazita, lijekovi iz grupe citostatika, kao i mnogi lijekovi iz grupe antibiotika.
Egzogeni toksini sa kojima se životinje često sreću su : biološki toksini - enterotoksini koji nastaju uslijed zagađenja hrane Staphylococc-ama, trovanje teškim metalima, trovanje insekticidima gdje spada i predoziranje preparata za suzbijanje buha i krpelja kod pasa, trovanje kućnim ukrasnim biljkama...
Dijareju izazvanu toksinima i medikamentima obično prati i čitav niz drugih simptoma kao što su povraćanje, opća slabost životinje, nekoordinirani pokreti, drhtanje, tikovi, pojačana salivacija... Prateći simptomi kao i intenzitet dijareje zavise od vrste toksina ili lijeka koji je dospio u organizam životinje, kao i od količine unijetih materija.
Pošto dijareja čini samo jedan od simptoma trovanja, mora se prvenstveno otkloniti njen primarni uzrok, a zatim se dijareja tretira simptomatski.
Akutne dijareje izazvane infektivnim agensima
U grupu dijareja izazvanih infektivnim agensima spadaju
1. dijareje izazvane parazitima
- dijareje izazvane glistama
- dijareje izazvane protozoama
2. dijareje izazvane bakterijama
3. dijareje izazvane virusima
4. dijareje izazvane rikecijama
Dijareje izazvane parazitima - glistama
Crijevni paraziti koji se najčešće sreću kod malih životinja su :
- od oblih glista (Ascaridae) to su : Toxocara canis, Toxocara leonina kod pasa i Toxocara leonina i Toxocara cati kod mačaka.
- od pantljičara (Cestodae) to su : Dipylidium caninum Taenia pisiformis, T.taeniaeformis, Echinococcus spp. Mesocestoides spp.
- od ankilostomida (Ancylostomidae) to je Ancylostoma caninum, i od uncinarija (Uncinariae) to je Uncinaria stenocephala.
Dijareje izazvane parazitima - protozoama
Crijevne protozoe koje se najačešće sreću kod malih životinja su :
- od kokcidija (Coccidiae) to su : Isospora, Cryptosporidium i Toxoplasma
- od giardija (Giardiae) to jr Giardia duodenalis
DIJAREJE IZAZVANE PARAZITIMA - GLISTAMA
Crijevni paraziti su čest problem kod pasa i mačaka. Oni mogu da izazovu vrlo blage ili čak neprimjetne kliničke simptome, ali mogu da izazovu vrlo tešku i ozbiljnu kliničku sliku, tako da je čak i život životinje doveden u pitanje. Kod mladih životinja češća je pojava teških simptoma prilikom infestacije crijevnim parazitima, ali ne treba da se previdi da je čest uzrok kronične dijareje kod odraslih pasa i mačaka prisustvo crijevnih parazita.
Mlade životinje infestirane crijevnim parazitima pokazuju sljedeće simptome : neraspoložene su, bezvoljne su, apetit im je slab, dlaka im je suha i lošeg kvaliteta, trbuh im je često nadut i na pritisak bolan, prisutan je i profuzan proljev kome mogu ali i ne moraju da se primjete crijevni paraziti. Ponekad mlada životinja i povraća i dešava se da u povraćenom sadržaju budu primetni crijevni paraziti.
Kod odraslih životinja infestacije crijevnim parazitima obično nisu primetne za vlasnika. Jedini simptom koji vlasnici primijete je prisustvo dijareje manjeg ili većeg intenziteta. Dijareja može da bude prisutna stalno ili da se javlja povremeno, može da bude u vidu potpuno tečne ili kašaste stolice, i u stolici mogu ali i ne moraju da se pojave crijevni paraziti.
Infestacije crijevnim parazitima, naročito kod mladih životinja su opasne i zato jer često dolazi do sekundarnih infekcija bakterijama ili virusima.
Za dijagnostiku crijevnih parazita presudan je koprološki pregled koji vrši veterinar i na osnovu čijih rezultata veterinar propisuje najefikasniji lijek za otklanjanje crijevnih parazita.
U prethodnom članku izvršili smo podjelu crijevnih parazita-glista koje se najčešće sreću kod pasa i mačaka, a sada ćemo o svim navedenim uzročnicima govoriti malo više.
Oble gliste (Ascaridae)
Postoje četiri potencijalna puta za infestaciju oblim glistama i to su : prenatalna infestacija štenaca transplacentarnom migracijom (migracija uzročnika kroz posteljicu), infestacija štenaca i mačića putem majčinog mleka, infestacija per oralnim unošenjem infektivnih jaja i infestacija putem per oralnog unošenja intermedijalnog i slučajnog domaćina (miševi, ptice, insekti...) parazita. U tijelu domaćina, askaride prolaze kroz više razvojnih oblika i migriraju kroz organizam domaćina prolazeći kroz jetru, pluća, gastrointestinalni trakt i tkiva.
Gotovo svi novorođeni štenci infestirani su sa larvama T.canis koje se nalaze u njihovim plućima zbog transplacentarne migracije parazita.Zbog toga, štenci u starosti od tri nedelje, u svojim crijevima imaju odrasle askaride koje proizvode jaja, tako da se u fecesu štenaca nalazi veliki broj jaja.
Terapija i preventiva - Na tržištu postoje mnogi efektivni preparati za tretman askaridoza. Pošto se većina štenaca rađa infestirana askaridama, potrebno je da se prvi tretman štenaca protiv crijevnih parazita izvrši između druge i treće nedjelje starosti, prije nego što se jaja askarida prvi put pojave u fecesu štenaca.Tretman treba ponoviti i u četvrtoj, šestoj i osmoj nedelji starosti štenaca da bi se uništile askaride koje su dospjele u organizam prenatalno, putem majčinog mlijeka i unošenjem infektivnih ova preko usta. Zajedno sa štencima, obavezno treba tretirati i kuju.
Preventivni tretman pasa i mačaka protiv crevnih parazita je obavezna mera i u zdravstvenoj zaštiti ljudi. Postoji mogućnost infekcije ljudi, a naročito dece larvom T.canis i oboljenje se naziva Viscelarna larva migrans. Zbog toga, sve pse i mačke treba preventivno čistiti od glista u intervalima od tri do šest meseci. Bilo bi poželjno da se i dva puta godišnje izvrši koprološki pregled izmeta pasa i mačaka pogotovu kod životinja koje puno borave sa decom.
Pantljičare (Cestode)
Infestacija patljičarama kod pasa i mačaka obično ne dovodi do teških kliničkih simptoma. Moguća je pojava proliva jačeg ili slabijeg intenziteta ali opšte stanje životinje nije drastično poremećeno.
Dipylidium caninum je pantljičara koju prenose buhe i koja izaziva intenzivan svrab u predelu anusa tako da se pas liže i grize u tom predelu i "vozi se na zadnjici".
Echinococcus spp. je pantljičara koja ne izaziva primetne simptome kod infestiranog psa ili mačke, ali izaziva vrlo ozbiljno i teško oboljenje kod ljudi. Psi i mačke se najčešće infestiraju ehinokokusom kada pojedu higijenski neispravno meso koje nije termički obrađeno.
Redovna dehelmintizacija (terapiranje sredstvima protiv crijevnih parazita) kao i kontrolni koprološki pregledi izmeta životinja su najvažnije mjere u zaštiti zdravlja i ljudi i životinja. Ankilostomide (Ancylostomidae) i Uncinarije (Uncinariae).
Znaci infestacije Ancylostoma-om caninum variraju od neprimjetnih do krvave, profuzne stolice, povraćanja, opće slabosti, nedostatka apetita, dehidracije i zaostalosti u rastu. Kod teško invadiranih štenaca javlja se anemija koja može dovesti i do uginuća.
Infestacija ankilostomama nastaje prenatalno, putem majčinog mlijeka, unošenjem infektivne larve preko usta, unošenjem slučajnog domaćina i penetracijom infektivne larve kroz kožu.
Patogeno djelovanje parazita je u direktnoj vezi sa količinom krvi koju ovi paraziti posisaju, kao i sa krvavljenjima i gubicima tečnosti koji oni u crijevima izazivaju.
U prevenciji oboljenja izazvanih ovim parazitima jako je važna redovna dehelmintizacija pasa i mačaka i to po istoj shemi koja je navedena kada smo govorili o oblim glistama.
Autor: dipl.vet.spec.Nikoleta Novak
Izvor:
www.vetnovak.com